U subotu, 4. rujna i nedjelju 5. rujna 2010. na sredini puta između Pelagićeva i Gradačca, u starom hrvatskom katoličkom selu Turiću, koje je dugo vremena bilo u sastavu drevne župe Tramošnica, na mjestu pogibelji i štovanja Fra Lovre Milanovića slavili smo fra Lovrinu mladu nedjelju, koju je predvodio fra Bono Kovačević, župni vikar župe Sv. Josipa u Gornjoj Dubici kod Ođžaka. U subotu, 4. rujna brojni hodočasnici koji hodočaste, te obavljaju zavjete na grobu fra Lovre Milanovića ili kako neki znaju reći fra Lovrinom groblju, imali su prigodu za svetu ispovijed, te slaviti svečanu svetu misu, a nakon svršetka svete mise sudjelovati u procesiji s upaljenim svijećama i molitvom na mjesto pogibelji i stradanja fra Lovre Milanovića u Starom Selu, te nakon raznih prigodnih molitava primiti svečanu molitvu za bolesnike.
U prigodnoj homiliji fra Bono je istaknuo kako nas je okupila smrt, mučenička smrt jednog od nas, da se mislima i molitvom sjetimo mrtvog, mučeničkog ubijenog fra Lovre Milanovića koji je svojom mučeničkom smrću obilježio Katoličku crkvu, Provinciju Bosnu Srebrenu i hrvatski katolički narod na prostoru Bosne i Hercegovine, te kako je Fra Lovro Milanović znao zašto živi, kamo ide i da mu je Gospodin osigurao život i sreću. Fra Bono je posebno istaknuo da se iz onih posljednjih riječi koje je izgovorio prije smrti Fra Lovro, a one glase: „Gospodine Isuse Kriste koji si za me krv prolio na križu, sada ja bijedan za tebe umirem od neprijatelja svetoga križa. 
Oprosti meni preveliku grešniku i smiluj mi se!“, da se zaključiti da je fra Lovro bio zbiljski veliki čovjek, velik kršćanin, vrlo ugledan redovnik, pobožan i učen, svet kršćanin i mučenik, krojen po mjeri Isusovoj, omiljen u narodu, i svako ga je u župi volio i štovao. Na kraju propovijedi fra Bono je istaknuo da nas i dan danas fra Lovrina smrt zadužuje da smo odgovorni pred Bogom i vječnosti za sreću jedno drugog, za život i duše djece što će nam ih ponuditi Bog, budućnost naše Crkve i našega naroda na ovim područjima, i od ovoga se ne može pobjeći.
Dakle, više od dvije stotina godina nakon smrti Fra Lovre Milanovića ljudi dolaze na mjesto pogibelji i štovanja, časte ga kao mučenika i hodočaste na njegov grob, te zavjetuju se i mole na njegovom grobu, a molitve mnogobrojnih koji su se molili na Fra Lovrinom grobu, ili kako župljani župe Turić znaju reći Fra Lovrinom groblju bile su uslišane, te mnogi su dobivali pomoć i ozdravljenja po Fra Lovrinom zagovoru. Zahvaljujući onima koji su hodočastili glas o fra Lovri pronio se po okolnim mjestima a i šire, te redovito dolaze vjernici svih vjeroispovijesti, ne samo iz Bosne (Bosanska Posavina) nego iz Hrvatske (Slavonija) i Srbije (Srijem). Fra Lovrina svetost se očituje u čudesnim znacima kao što su ozdravljenja, te moralna i druga pomoć vjernicima. Fra Lovro Milanović radio je za carstvo pravde, opraštanja, ljubavi i mira, zato zaslužuje vječnu pravdu, ljubav i mir, kraljevstvo nebesko.
Fra Velimir Bavrka
O fra Lovri Milanoviću
Fra Lovro je rođen 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu od roditelja Ante i Katarine rođ. Strukić. 27. svibnja 1792. u svojoj petnaestoj godini, stupio je u franjevački red i kršteno ime Stjepan zamijenio je sa fra Lovro. Nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci položio je 27. svibnja 1793. svečane zavjete. O tome gdje je pohađao filozofski-teološki studij nemamo podataka. Međutim, pretpostavlja se da je studij završio u nekoj od austrougarskih zemalja. Također, nije nam poznato kad je fra Lovro zaređen za svećenika. 14. lipnja 1803. postavljen je za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. Od 1803. do 1084. bio je župnik u župi Velika. Na kapitulu u Kreševu 14. svibnja 1086. uprava franjevačke provincije imenovala je fra Lovru župnikom u župi Tramošnica. Veoma kratko je bio župnikom u župi Tramošnica od kolovoza 1806. do početka veljače 1087. kada je mučenički ubijen. Postoje dvije teorije o smrti fra Lovre. Jedna teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi pomoć stricu u ispovijedanju. Druga teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi da je išao podijeliti svete sakramente bolesniku. Dakle, dok je prolazio kroz selo Turić u zaseoku Starom Selu fra Lovru susreo je Mujo Arnaut, nadziratelj dobara Osmana-kapetana Gradaščevića, oca poznatog Zmaja od Bosne – Husein-kapetana Gradaščevića, koji je kasnije 1832. godine podigao bunu u Bosni. Narodna predaja kaže kako je Mujo ubio fra Lovru 3. veljače 1807. na spomenda sv. Blaža mučenika, zato što fra Lovro prolazeći pokraj Muje nije sišao s konja i iskazao mu poštovanje. Poginuo je doista nedužan, mučenički udaren nožem a zatim ubijen iz male puške (kubure), u mržnji prema vjeri, u 30 godini života od Turčina. Prije nego što je fra Lovro ispustio dušu u kući obitelji Zetić pokajao se. Subraća, tramošnički i turički kršćani su pokopali fra Lovru u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti smatrali fra Lovru pravim mučenikom, te i nakon dvjesta godina dolaze na njegov grob, uzimaju zemlju s groba i nose svojim kućama, te mažu se po tijelu uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći. Narod ga i danas štuje kao mučenika.