Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

  • Puni ekran (Fullscreen)
  • Široki ekran (Widescreen)
  • Uski ekran (Narrow screen)
  • Veća slova
  • Standardna veličina slova
  • Standardna veličina slova


Franjevački hod Frame Bosne Srebrene

E-mail Ispis PDF

Brestovsko/Asiz – Dana 25. srpnja framaši Bosne Srebrene, zajedno s duhovnim asistentom fra Domagojem Šimićem, fra Robertom Sliškovićem i bogoslovima Franjevačke teologije, iz župe Brestovsko su krenuli na Franjevački hod koji je završio u srcu franjevaštva – u Asizu. Dojmove framaša možete pročitati u nastavku, a više fotografija pronaći na portalu Frame Bosne Srebrene: www.frama-ofs.com

 

 

Prvi dio Franjevačkog hoda:

 

Kada bismo nekom strancu rekli da idemo na desetodnevno hodačašće s 45 nepoznatih ljudi, vjerojatno bi pomislio da smo "skrenuli s uma".

No, ako "skrenuti s uma" znači ustrajno slijediti Kristov put u nepoznato, onda to i jesmo. To nepoznato nas je očaralo, a tek smo na pola puta.

Franjevački hod smo započeli 25. srpnja 2017.g. u Brestovskom. Pod geslom "Sa sv. Franjom hodaj i otkrit ćeš ljepotu Božje blizine"okupilo se 45 framaša iz cijele Bosne Srebrene, među kojima su i bogoslovi sa Franjevačke teologije u Sarajevu, te fra Robert Slišković i fra Domagoj Šimić, područni duhovni asistent Frame. Okupivši se, na samom početku smo osjetili neizmjernu radost, uzbuđenost, pa i mir. Podijelivši nas u grupe: TI SI LJUBAV, TI SI LJEPOTA, TI SI UFANJE, TI SI MUDROST, TI SI PONIZNOST, uslijedilo je međusobno upoznavanje. Nakon svete mise, uslijedio je susret sa sestrama klarisama koje su nam posvjedočile o svom duhovnom pozivu i uputile ohrabrujuće riječi.

Prva dionica puta kojeg smo prešli bila je od Brestovskog do Busovače (26.7.), druga od Busovače do Nove Bile (27.7.), treća od Nove Bile do Dobretića (28.7.), četvrta od Dobretića do Podmilačja (29.7.) te posljednja od Podmilačja do Jajca (30.7.) u kojem smo ostali dva dana.

U svako mjesto u koje bismo stigli ljudi bi nas srdačno dočekali. Bilo da smo spavali u domovima župljana, crkvi ili u školi, naš duh nije posustajao. Svaki dan započinjali smo i završavali molitvom časoslova. Tokom dana, kako bismo predahnuli od napornog hoda, imali smo meditacije na osnovu biblijskih čitanja i kateheze pape Franje. Tokom pješačenja molitve, pjesme i radosti nije nedostajalo.

Večernji program sastojao se od rada po grupama, sv. mise, večere i prezentacija o različitim mjestima bitnim za život sv. Franje. Nakon prezentacija imali bismo veselu večer ili klanjanje, a u Jajcu smo imali nešto drugačiji program koji je uključivao, između ostalog, pripremu scenskih prikaza iz života sv. Franje. Ni kroz izvođenje scenskih prikaza smijeha nije nedostajalo, ali i uz sav taj smijeh poruke su bile jasne i poticajne. Drugi dan u Jajcu proveli smo u obilasku grada, potom je slijedila sveta ispovijed koja je neophodna za potpuni oprost grijeha u Porcijunkuli (2.8.) na blagdan Gospe od Anđela koji je naš konačni cilj. Nakon ispovijedi program je nastavljen do večernjih sati uz molitvu, pjesmu, sv. misu, klanjanje i igre.

Prešavši 110 km, uz sav umor i bol u nogama, mi smo spremni za novu avanturu koja nas očekuje u Italiji, u mjestima gdje je boravio sv. Franjo Asiški, od1. - 5. kolovoza.

Zahvaljujemo svim župama koje su nas lijepo primile, obiteljima koje su otvorile vrata svojih domova, svim ljudima dobre volje koji su nam usput mahali ili ponudili čašu hladne vode. Sve vas nosimo u svojim molitvama u Asiz, a istodobno se i mi preporučujemo u vaše.

Mir i dobro!

 

Irena Pejak i Nikolina Vujica

 

Drugi dio Franjevačkog hoda:

 

Nakon napornog, ali ljubavlju i veseljem ispunjenog hoda kroz Bosnu, uslijedio je drugi dio našega putovanja. Rano ujutro, nakon svete mise, 1. kolovoza 2017. godine sudionici Franjevačkog hoda krenuli su k Asizu. Budući da je put do Asiza dug, u poslijepodnevnim satima uslijedio je poduži odmor u Padovi, gradu sv. Ante. Nakon posjete bazilika sv. Antuna i sv. Justine i obilaska grada te uživanja u njegovim ljepotama nastavili smo put. U Asiz smo stigli ujutro 2. kolovoza, brzo smo se smjestili i zaputili u crkvu sv. Damjana na svetu misu. Nakon mise posjetili smo Baziliku sv. Franje, a potom smo se zaputili na ručak u Donji grad. U 15 h svi smo se okupili na trgu sv. Marije Anđeoske.

Nakon dugog putovanja napokon smo bili na cilju i malo nas je dijelilo od njegovog potpunog ispunjenja. Neko vrijeme smo stajali sa strane, a onda je došao naš red. Uhvatili smo se za ruke, poljubili asiško tlo i krenuli ka Porcijunkuli. U tom trenutku sav napor, umor, bol, nespavanje, sve, ali baš sve je nestalo. Mogao se osjetiti samo neki čudan osjećaj, osjećaj koji do tada nitko od nas nije osjetio. Suze radosnice su letjele na sve strane, a osmijeh nije silazio s naših lica. Ušli smo u Porcijunkulu, kleknuli, pomolili se i potom izašli. Tada je slijedio trenutak najveće radosti, grlili smo jedni druge i čestitali, jer sad je naš cilj bio ispunjen- primili smo potpuni oprost. Slavlje smo uz pjesmu i ples odmah nastavili na trgu s mladima iz cijeloga svijeta, a kasnije i u vrtu Domusa pacisa sa framašima iz Hrvatske.

I drugi dan u Asizu bio je korisno ispunjen. Odmah nakon molitve i doručka zaputili smo se u Gornji grad, jer je ostalo još mnogo toga za vidjeti. Zajedno smo razgledali Baziliku sv. Klare, Novu Crkvu i Crkvu sv. Rufina, a potom smo dobili vrijeme kako bismo sami pogledali ono što nas zanima. Ponovno smo se okupili i zajedno krenuli u obilazak Bazilike sv. Marije Anđeoske u kojoj se nalazi Porcijunkula. Vrijeme je brzo prošlo pa smo već stigli do ručka i drugog dijela razgledavanja- Greccia. U Greccio smo stigli u poslijepodnevnim satima, a nakon detaljnog obilaska uslijedila je sveta misa. Vjerojatno je misa u Grecciu nešto najzanimljivije što se može doživjeti, jer božićna misa na +40 nije baš svakidašnja stvar, ali zahvaljujući sv. Franji i to je moguće. U Asiz smo se vratili oko 19 h na večeru, a nakon toga smo dobili slobodno vrijeme kako bismo posljednju večer ispunili na svoj način.

Treći dan je stigao brzo, nama prebrzo. Ustali smo, spremili stvari i krenuli zajedno na svetu misu u Porcijunkulu. Nakon mise smo se još malo zadržali na trgu, a potom se smo se zaputili na La Vernu. A kako opisati La Vernu? Dovoljno je reći da „na svijetu nema svetijeg brda“ jer tu je Franjo primio Isusove rane. Zato se sve ono na La Verni riječima ne može dočarati. Nama je bilo predivno. Sudjelovali smo na molitvi i procesiji do kapele Stigmata.

Prije polaska kući okupili smo se, razmijenili dojmove i otkrili pastire i ovčice koje smo dobili prvi dan u Brestovskom. Iako teška srca, rastali smo se od La Verne i krenuli natrag kući.

Deset dana je proletjelo prebrzo. Na kraju se samo možemo zahvaliti Bogu i sv. Franji što su nam dali priliku biti dio nečega ovoliko predivnoga.

 

Magdalena Bilkić

Trenutno se nalazite na: Naslovnica