Gojevići (Fojnica) - U subotu, 8. listopada, uoči vanjske proslave sv. Franje u Gojevićima, bila je sv. Misa uočnica (treći dan trodnevnice) pod kojom je bio obred primanja, obećanja i zavjeta Franjevačkom svjetovnom redu (FSR) i Franjevačkoj mladeži (FRAMA) Fojnica. Misno slavlje predvodio je fra Mato Topić, definitor i regionalni asistent Frame i FSR-a provincije Bosne Srebrene, a misno pjevanje i sviranje animirao je zbor fojničke Frame. Svečanosti je prisustvovalo i oko 150 framaša iz Kiseljaka, Busovače, Uskoplja, Brestovskog i Lepenice. Tom prilikom, Frama Fojnica proslavila je i 10 godina postojanja. Da, 10 godina od kada je stvorena zajednica mladih koji su znatiželjno htjeli upoznati što znači živjeti po primjeru sv. Franje.
Međutim, niz ovih godina dokazao je da nije sve ostalo na znatiželji. Ona je sama po sebi prolazna, ali djelovanje mladih i njihovih duhovnih asistenata urezalo je Framu duboko u fojničko tlo. Kao rođendanski dar, Frama je dobila 22 nova framaša, a njih 32 je obnovilo obećanje. Naravno, tomu treba pridodati i znatan broj članova Trećeg reda. Nakon misnog slavlja, fojnički framaši upriličili su priredbu za sve prisutne koja se sastojala od šaljivog igrokaza s temom iz života sv. Franje, recitala i nekoliko duhovnih pjesama s prikladnim koreografijama, a zatim je uslijedila zakuska u osnovnoj školi u Gojevićima. Ovom prigodom želimo zahvaliti ravnatelju O.Š. ''Ivan Goran Kovačić'' Gojevići/Fojnica, gosp. prof. Ivici Bebleku što nam je omogućio da koristimo prostorije škole. Možda će se probuditi čuđenje, pa čak i mrvica ljutnje jer je kao središte ovog važnog događaja bila filijalna crkva u Gojevićima umjesto veličanstvene samostanske crkve u Fojnici. Kao jedan od razloga tomu zasigurno jest zato što je sv. Franjo Asiški, čiji smo blagdan proslavili 4. listopada, zaštitnik ove crkve. No, dublji razlog trebamo tražiti u životu samog brata Franje. Naime, u trenutku kada je prepoznao siromaštvo kao radost, Franjo je uzviknuo: ''To je ono što tražim! To je ono što svim srcem želim!'' Baš to su poželjeli i mnogobrojni članovi franjevačke obitelji u Fojnici. No, to ne znači da, u zanosu, podcjenjuju značaj samostanske crkve, nego da ljube onaj duh skromnosti koji nudi ova crkva, baš kao što to čini ona crkvica Sv. Damjana u Franjinom Asizu. Neobično za ovaj događaj jest i to što su, po prvi put, framaši i njihova starija braća i sestre imali zajedno svoje obrede. Upravo ovaj čin je pokazatelj kolika je snaga franjevačkog duha. On ne poznaje dobne granice, ni predrasude o razigranoj, neozbiljnoj mladosti i krutoj zrelosti, on nudi notu zajedništva tamo gdje postoji prividni nesklad. Baš zbog toga župljani Fojnice moraju izreći hvalu Gospodu. Da, trebaju reći HVALA, jer im župu ne čini živom samo velebna sakralna građevina i uzbudljiva prošlost, nego sadašnjost u kojoj dišu srca koja žele ići Kristu, slijedeći primjer asiškog Sveca.
Marija Puljić
