Putujući prema filijali Johovac u župi Foča, na pamet mi padoše riječi iz pjesme „Bosno moja“ koje govore o tome kako je Bosna, lijepa, mila i gizdava. Toliko ljepote, miline, utkana u blaga brda i doline, toliko pitomosti i miline da čovjeka zove da se vrati i započne ponovno tu živjeti. Netko je rekao kako je Bosna zemljovid duha-zemljovid vjere, i nije pogriješio. Već na samom dolasku na filijalnu crkvu u Johovcu, susrećemo srdačnost ljudi, snažan stisak ruke te vedrinu očiju. Kao da se i sunce danas radovalo i smiješilo pa rekao bih i nagradilo one vjerne koji su došli proslaviti svoj patron.
Svečanu svetu misu predvodio je župni vikar iz G. Dubice, fra Bono Kovačević, uz koncelebraciju zlatomisnika fra Velimira Zirduma, domaćeg župnika fra Joze Gogića, te dubičkog župnika fra Velimira Bavrke. Već sama ulazna pjesma „Čuj nas majko“, usmjerila je srca i duše vjernika na Onu koju i Bog sluša i uslišava. Puna crkva vjernika je odzvanjala pjesmom ali i riječima današnjeg propovjednika fra Bone, koji je glasno, jasno i nedvosmisleno, rekao bih pučki, približio ljudima našu Majku kao Onu kojoj trebamo sve donositi, jer Ona je Majka, a majci dajemo sve i ono najbolje ali i ono manje dobro. Pozvao je sve Johovčane da nikad ne napuštaju svoju rodnu grudu, da ne zaborave mjesto na kojem su rođeni njihovi roditelji, mjesto koje je Bog blagoslovio i mjesto s kojeg Bog nikad neće otići. Ohrabrio je i one koji su se vratili i tako ispisali i otpjevali najbolju pjesmu o Johovcu. Na konci misnog slavlja župnik fra Jozo Gogić zahvalio se svima koji su pomogli oko uređenja crkve i okoliša te pozvao sve da i dogodine dođu. Nakon svete mise, ispred crkve, poigralo se koje kolo te polako krenulo prema obiteljskim stolovima.
I na koncu završio bih riječima fra Mirka Filipovića:“ Bog nek te Bosno moja zagrli, Bog nek ti tvoje rane poljubi, Bog nek te majko utješi i oprosti“.
Fra Velimir Bavrka
