Najave

21.2.2021. Bistrik/Sarajevo

Franjevci Bosne Srebrene u zatvorima nakon II. svjetskog rata

64. FRA MATO MATOŠEVIĆ. Rođen je 7. veljače 1908. godine u Malom Mošunju kod Viteza. Svećenikom je postao 1. siječnja 1933. godine. Zatvoren je 31. svibnja 1949. godine i osuđen na dvije godine lišenja slobode i društveno-popravnog rada. Na slobodu je pušten 31. siječnja sljedeće godine.

65. FRA KRUNO MIKLIĆ. Rođen je 5. travnja 1914. godine u Kalinovcu. Svećenikom je postao 11. rujna 1938. godine. Kao duhovni pomoćnik u Varešu, zatvoren je 12. siječnja 1946. godine i osuđen na osam godina lišenja slobode s prinudnim radom i četiri godine gubitka političkih i pojedinih građanskih prava. Bio je kriv što je nastojao oformiti križarsku organizaciju u Varešu i u tu svrhu pripremao teren.  Umnožavao je i dijelio letke koji pozivaju na nasilno obaranje postojećeg uređenja u FNRJ i na cijepanje FNRJ. Zatvorsku je kaznu izdržavao u zeničkom zatvoru. Na slobodu je uvjetno pušten 29. studenoga 1953. godine.

66. FRA EMIL MILIĆEVIĆ. Rođen je 16. prosinca 1889. godine u Bilalovcu. Svećenikom je postao 1. kolovoza 1912. godine. Kao mladi svećenik, postao je vojni kapelan u austrijskoj vojsci za vrijeme Prvog svjetskog rata. Na tri godine zatvora je osuđen u lipnju 1946. godine u Banjoj Luci. Na slobodu je pušten u lipnju 1948. godine. Mnogo je prepatio u zatvorima. Nisu poznate pojedinosti o njegovu hapšenju, zatvaranju i izdržavanju kazne.

67. FRA MIROSLAV MILOŠEVIĆ. Rođen je 22. srpnja 1911. godine u Pogari kod Vareša. Za svećenika je zaređen 21. studenoga 1937. u Banjoj Luci. Bio je član prvog ilegalnog NOO-a u Varešu. Nakon rata je dva puta procesuiran. 1945. je bio osuđen na jednu godinu zatvora iz kojeg je pušten zahvaljujući amnestiji 1. kolovoza 1945. godine. Ponovno je zatvoren 26. veljače 1946. godine. Osuđen je na šest godina lišenja slobode s prinudnim radom i na tri godine gubitka političkih i građanskih prava. Bio je kriv što je izrađivao letke koji pozivaju na nasilno obaranje postojećeg uređenja u FNRJ. Povezao se s neprijateljskim elementima i od njih dobivao letke. Rogić Slavki je nacrtao križarski znak i od nje tražio da ih izradi u što većem brojem. Ona je to i učinila. U zatvoru je odležao nepune dvije godine, a na slobodu je pušten 1947. godine opet amnestijom.

franjevci_u_zatvorima_6_staviti_sliku_iz_imena_fra_miroslav_milosevic.jpg

68. FRA ALOJZIJE MISILO. Rođen je 28. siječnja 1906. godine u Kreševu. Za svećenika je zaređen 3. lipnja 1928. godine. Presudom Divizijskog vojnog suda u Sarajevu, 1946. godine osuđen je na kaznu od petnaest godina lišenja slobode s prinudnim radom te pet godina gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, osim roditeljskih. Bio je osuđen jer je počinio krivično djelo Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države održavši agitatorski govor, te što je bio suradnik i pomagač naoružanih bandita. Iz zatvora je izašao 1. lipnja 1951. godine, a ponovno vraćen 28. kolovoza 1951. godine. Amnestiran je 28. veljače 1953. godine.

69. FRA MLADEN MOMČINOVIĆ. Rođen je 21. veljače 1887. godine u Kreševu. Svećenikom je postao 26. srpnja 1909. godine. Najprije je zatvoren 1947. u Tuzli i osuđen na dvije godine zatvora. Kaznu je izdržavao u Zenici. Ponovno je lišen slobode 21. 12. 1950. godine. Ne zna se točan razlog njegova zatvaranja, no pretpostavlja se da je to bio njegov poziv da se moli krunica kako bi nas Bog sačuvao od rata i gladi. Kažnjen je na tri mjeseca zatvora.

70. FRA FRANJO MUŠURA. Rođen je 3. 11. 1918. godine u Bugojnu. Sakrament svećeničkog reda je primio 29. 06. 1942. godine. Zatvoren je sredinom rujna 1946.  i osuđen na četiri godine zatvora s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih i građanskih prava. Optužen je i kriv zato što je bio usko povezan s ustaškim pokretom te što je u propovijedima otvoreno harangirao protiv današnje vlasti. Svojim humorom i smirenim osmijehom donosio je u zatvorsku čamotinju mrvicu radosti i razonode. U Zenici je bio do 23.04.1949. kada je uvjetno pušten na slobodu.

franjevci_u_zatvorima_7_sliku_staviti_iza_imena_fra_franjo_musura.jpg

71. FRA ANĐEO MUTIĆ. Rođen je 25. svibnja 1901. godine u Varešu. Svećenikom je postao 24. kolovoza 1926. godine. Uhapšen je i zatvoren u rujni 1946. godine i osuđen na jednu godinu lišenja slobode s prisilnim radom. Kao povod njegovu zatvaranju spominje se njegova propovijed. Zatvorsku je kaznu izdržavao u Sarajevu.

72. FRA IGNACIJE NIKOLIĆ. Rođen je 9. listopada 1919. godine u Kiseljaku. Svećenikom je postao 27. lipnja 1943. godine. Kao samostanski vikar u samostanu sv. Ante u Sarajevu bio je lišen slobode u kolovozu 1946. godine. Kada su ga pitali zašto je uhapšen, odgovorio je jednostavno: „Pa valjda je došao red na mene.“ Tada je proveo dva mjeseca u zatvoru u Sarajevu. Ponovno je uhapšen 10. rujna 1949. godine, a na slobodu pušten 25. studenoga iste godine.

73. FRA TOMISLAV OSTOJIĆ. Rođen je 14. srpnja 1903. godine u Fojnici. Sakrament svećeničkog reda je primio 24. lipnja 1927. godine. Zatvoren je 14. svibnja 1949. godine, a iz istražnog zatvora u Sarajevu pušten je na slobodu 25. studenog iste godine.

74. FRA STJEPAN PAVIĆ. Rođen je 12. veljače 1939. godine u Donjim Hrgovima kod Brčkog. Svećenikom je postao 10. srpnja 1966. godine. U srpnju 1972. godine je odveden u zatvor i osuđen na pet godina strogoga zatvora u Tuzli. Vrhovni sud mu je kaznu smanjio na dvije godine. On i fra Pero Skopljak su bili krivi što su iz Austrije u Jugoslaviju donijeli brošuru bez naslovne strane neprijateljske sadržine u kojima se poziva na izdvajane Hrvatske iz zajednice jugoslavenskih naroda, te na rušenje postojećeg državnog poretka. Fra Stjepana se još krivi da je formirao Hrvatsko studentsko i kulturno društvo Kotromanić s ciljem okupljanja studenata Hrvata. Optužen je i zbog toga jer je u njegovom automobilu pronađena pjesmarica u kojoj se nalazila i pjesma „Lijepa naša“ koja je danas službena himna Republike Hrvatske.

75. FRA MARKO PEJIČIĆ. Rođen je 27. kolovoza 1922. godine u Matićima kod Orašja. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1947. godine. Fra Marka su pripadnici narodnooslobodilačke vojske uhapsili 1945. godine kod Maribora. Partizanske vlasti su ga proslijedile u zatvor u Tuzlu gdje se mučio do druge polovice rujna 1945. godine, kada mu se sudilo i kada je pušten iz zatvora.

76. FRA IVO PELIKAN. Rođen je 25. rujna 1917. godine u selu Dragnić kod Jajca. Za svećenika je zaređen 7. studenog 1943. godine. Fra Ivu je još 1948. godine Komisija za prekršaje kaznila novčanom kaznom u iznosu od 3000 dinara. Zatvoren je 14. svibnja 1952. godine i osuđen na dvije godine zatvora. Kaznu je dobio zato što je tražio da mu se dostavi izvještaj lica koji ne idu crkvu. Kao vjerski predstavnik zloupotrijebio je slobodu vršenja vjerskih poslova i vjerskih obreda u svrhe protivne ustavnom poretku. Vrijeđanjem građana izazivao je nacionalnu, vjersku i rasnu netrpeljivost. Prilikom novogodišnje amnestije 1954. godine pušten je na uvjetnu slobodu koja mu je tekla do 14. svibnja 1954. godine.

77. FRA ANTO PERKOVIĆ. Rođen je 27. srpnja 1901. godine u Vržeralima kod Livna. Svećenikom je postao 3. lipnja 1928. godine. Kao samostanski vikar u Kraljevoj Sutjesci najprije je zatvoren u kolovozu 1946. i u Sarajevu bio osuđen na godinu dana zatvora s prinudnim radom. U svibnju 1947. pušten je na slobodu i povratio se na dužnost vikara. Drugi put je uhapšen na Gorici u Livnu. Razlog njegova hapšenja nije poznat. Na slobodu je pušten 19. lipnja te se vratio na Goricu.

78. FRA JERKO PETRIČEVIĆ. Rođen je 27. studenog 1908. godine u Jakliću, župa Rama-Šćit. Za svećenika je zaređen 13. ožujka 1937. godine. U svoje je vrijeme dospio na komunistički sud. I to pod vrlo zanimljivim okolnostima. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od godinu dana i šest mjeseci, kao glavnu, te novčanu kaznu u iznosu od 80 000 dinara, kao sporednu. Bio je kriv što je u Prozoru iskazao prihod od rakije u krivim iznosima, a sve u cilju da izbjegne porez. Zato što je uginulu kravu zaklao i posolio, osušio i tijekom proljeća davao za ishranu radnicima na imanju samostana. Fra Jerko ipak nije bio u zatvoru o čemu svjedoči fra Živko Petričević, koji je u to doba bio u novicijatu u Kraljevoj Sutjesci.

79. FRA JOZO PETROV. Rođen je 13. travnja 1914. godine u Višegradu. Svećenički red je primio 11. rujna 1938. godine. Fra Jozo je zatvoren 28. travnja 1949. godine i osuđen najprije na tri i pol godine zatvora. Kazna je kasnije povišena na pet godina. Cijelu ju je izdržao te je iz zatvora izašao 28. travnja 1954. godine.

80. FRA ILIJA PIPLICA. Rođen je 12.travnja 193. godine u Goranima. Za svećenika je zaređen 14. prosinca 1952. godine. Sudac za prekršaje u Travniku osudio ga je 1957. godine na petnaest dana zatvora. Povod njegova zatvaranja bila je održana propovijed.

81. FRA JURO RADMAN. Rođen je 22. travanja 1925. godine u Svilaju. Uhićen je početkom rujna 1946. godine dok se molio u crkvi. Još za vrijeme molitve su mu stavili lisice na ruke. Prvo su ga odveli u Odžak pa i u usorski zatvor. Osuđen je na dvadeset godina robije, da bi ta kazna kasnije bila preinačena u smrtnu. Prema svjedočenjima fra Bone Ravlića, ubijen je u zeničkom zatvoru 8. prosinca 1946. U zatvoru je neprestano bio podvrgavan raznim mučenjima. Polomili su mu ruke i noge, a glava mu je bila sva u ranama. Cijelo vrijeme se držao dostojanstveno i vjernički što najbolje pokazuje njegovo pismo koje je uputio svojoj majci Mariji, ali i drugim majkama. Nikada se vjerojatno neće odgonetnuti kako je t pismo izašlo iz zeničkog zatvora.

82. FRA EMANUEL RAJIĆ. Rođen je 9. veljače 1907. godine u Busovači. Za svećenika je zaređen 10. srpnja 1932. godine. U glasilu Bosne Srebrene je zabilježeno kako su se o fra Emanuelu prenosili različiti glasovi. Neki su tvrdili da je on strijeljan u Jajcu, a drugi da je na tamošnjem sudu oslobođen i pušten na slobodu. Pouzdano se zna da je neko vrijeme bio u zatvoru u Bugojnu i da je odatle odveden u Jajce.

83. FRA BONO RAVLIĆ. Rođen j 11. studenog 1914. u Ripcima u Rami. Za svećenika je zaređen 30. lipnja 1940. U poratnom je vremenu preživio torture i za vrijeme komunizma. Osobno je imao iskustva zatvora, dolazio na granice besmisla, ali se podizao i uvijek pronalazio otpor prema autoritetu. U dobojskoj Ozni je zatvoren 6. Kolovoza 1946. godine i na sedam godina lišenja slobode s prinudnim radom, te četiri godine gubitka političkih i pojedinih građanskih sloboda, osim roditeljskih. Bio je kriv što je u svoju kuću primio sedam odmetnika, te s drugima razgovarao o političkoj situaciji. Sastao se sa tri odmetnika i dao im priličan komad slanine. U početku je bio u zatvoru u Zenici, a potom je u Tarčinu kod Sarajeva krampom probijao cestu. Na slobodu je pušten uvjetno 30. studenog 1949. godine.

84. FRA SERAFIN SARIĆ-ŠPIRANOVIĆ. Rođen je 23. studenog 1903. godine kod Bosanskog Grahova. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1927. godine.  Zatvaran je dva puta. Najprije je lišen slobode kao livanjski gvardijan 1945., te odležao osam mjeseci. Na slobodu je pušten bez suđenja. Ponovno je zatvoren 19. prosinca 1947. godine i osuđen na tri godine zatvora s prisilnim radom. Na slobodu je pušten uvjetno 1. prosinca 1949. godine.

85. FRA PERKO SKOPLJAK. Rođen je 4. lipnja 1943. u Vitezu. Za svećenika je zaređen 15. travnja 1968. Uhićen je 18. srpnja 1972. godine putujući u Bosnu. Osuđen je na dvije godine strogog zatvora. Bio je kriv što je u Jugoslaviju donio brošuru u kojoj se poziva na izdvajanje Hrvatske iz zajednice jugoslavenskih naroda. Kaznu je robijao u Zenici. Zbog uzornog ponašanja, na slobodu je pušten šest mjeseci ranije.

86. FRA LJUBOMIR SOVIĆ. Rođen je 27. kolovoza 1899. godine u Bradićima kod Maglaja. Svećenikom je postao 9. srpnja 1922. Jednog je dana otišao u selo po pobir. Za to vrijeme su partizanske vlasti nekoliko puta dolazile u samostan i pitale za njega. Kada se vratio, poručili su mu da dođe u mjesni odbor radi nekog ispitivanja. Otišao je, ali nije se vratio. Nekoliko je mjeseci proveo u zatvoru u Sarajevu. Okrivljuje ga se što je pod pritiskom ustaša iz šume, njima poslao pisaći stroj koji se nalazio kod njega u župnom uredu. Osuđen je na pet godina lišenja slobode s prinudnim radom. Na slobodu je pušten u lipnju 1948. godine. 

87. FRA BONO ŠAPINA. Rođen je 29. lipnja 1909. godine u Skrtima kod Bugojna. Svećenikom je postao 2. lipnja 1935. godine. U optužnici protiv fra Bone stoji da je govorio kako tadašnji društveno-politički poredak ne može dugo opstati, te je hvalio moć zapadnih imperijalista. Pronosio je ratno-huškačke vijesti. Bio je optužen i da je kupovao zlato. Braneći se, u svojoj je žalbi naveo sve razloge zbog kojih smatra da je nepravedno osuđen. Unatoč poprilično dugo obrazloženoj žalbi, bio je osuđen na kaznu lišenja slobode s prinudnim radom u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Javni tužitelj grada Sarajeva uložio je žalbu tražeći povećanje kazne što je prihvaćeno i kazna mu je povišena na sedam godina te na sporednu kaznu gubitka građanskih prava, osim roditeljskih. Amnestiran je 1953. godine.

88. FRA DOMAGOJ ŠIMIĆ. Rođen je 22. prosinca 1909. godine u Foči kod Doboja. Svećenikom je postao 6. travanja 1935. godine. Prvi put je bio uhapšen u veljači 1947. godine i osuđen na dvije godine lišenja slobode s prisilnim radom. Ponovno je u zatvor dospio 10. travanja 1956. godine. Bio je kriv što je u svojoj propovijedi rekao da je život našega naroda težak i nepodnošljiv jer nas većina živi bijednim životom. Prema mišljenju suda, učinio je krivično djelo izazivajući nacionalnu i vjersku netrpeljivost. Na uvjetnu je slobodu izašao 30. travanja 1957. godine.

89. FRA FRANJO ŠLAFHAUZER. Rođen je 27. veljače 1920. godine u Donjim Čevljanovićima kod Sarajeva. Za svećenika je zaređen 30. lipnja 1938. godine. 24. veljače 1946. godine ga je osudio Vojni sud šeste Armije u Sarajevu i strijeljan je. Fra Franjina navodna krivnja bila je u tome što je organizirao i vodio ustaško-terorističku organizaciju s ciljem da obori narodnu vlast uz pomoć ustaških banda s kojima je održavao veze i sastanke, dajući im moralnu i materijalnu pomoć, te je učestvovao na pripremanju napada na garnizon u Semizovcu, sakupljao i slao u šumu razni materijal i radio na povezivanju s banditskim grupama u ostalim krajevima.

90. FRA VJEKOSLAV ŠUNJIĆ. Rođen je 6. listopada 1917. godine u Kreševu. Svećenikom je postao 29. lipnja 1942. godine. Uhićen je 07. prosinca 1945. godine u Visokom  i u habitu prebačen u Tuzlu. Prijetila mu je opasnost kazne smrti strijeljanjem. On svjedoči kako ga je samo čudo spasilo. Čim je odveden u Tuzlu, njegova je tetka otišla u Visoko i uzela njegov križ. Zamijesila je tijesto za kruh, u njega stavila križ i ispekla štrucu. Po kćeri je spremila paket s tom štrucom. Stražar nije lomio kruh. Tako je dobio križ.

91. FRA IVAN KRIZOSTOM TOMIĆ. Rođen je 19. veljače 1909. godine u Nijemcima pokraj Vinkovaca. Za svećenika je zaređen 1935. godine. U vrijeme komunističkog režima proveo je osam godina u zatvoru. Pojedinosti o tome nisu poznate. Bio je zanimljiva osoba po mnogočemu, počevši od njegova krupnog tijela, pa do temperamentne, eksplozivne, ali nadasve vesele naravi.

92. FRA VLADO TOMIĆ. Rođen je 11. rujna 1908. godine u Staroj Rijeci kod Sanskog Mosta. Svećenički red primio je 1. studenoga 1933. godine. Bio je župnik u Tišini kada je zatvoren u Bosanskom Šamcu 27. kolovoza 1949. godine. Osuđen ja najprije na tri mjeseca lišenja slobode s prisilnim radom, a onda mu je u prosincu iste godine kazna povećana na dvije godine društveno-popravnoga rada. Sam provincijal je uložio žalbu u njegovu slučaju. Iz zatvora je izašao u prosincu 1950. godine - devet mjeseci ranije.

93. FRA PAŠKAL VEŠARA. Rođen je 20. rujna 1906. godine u Fojnici. Sakrament svećeničkog reda je primio 25. ožujka 1929. godine. Surađivao je u Franjevačkom vjesniku, Kalendaru sv. Ante i reviji Dobri pastir. Uhapšen je i zatvoren u ožujku 1947. godine, ali je već u travnju iste godine pušten na slobodu.

94. FRA VALERIJE VOLODER. Rođen je 19. srpnja 1921. godine u Tijarici kod Trilja. Za svećenika je zaređen 9. srpnja 1950. godine. U zatvor je dospio još kao bogoslov Franjevačke teologije u Sarajevu. Osuđen je na dvije godine lišenja slobode s prinudnim radom i jednu godinu gubitka građanskih prava. Bio je optužen da je „kao član terorističke organizacije štampao i širio letke i povezivao Šlafhauzera s bogoslovom Borisom Barunom u Livnu.“

95. FRA ANTO VRDOLJAK. Rođen je 12. siječnja 1912. godine u Lipi kod Livna. Kao župnik u Potočanima kod Odžaka lišen je slobode 22. ožujka 1952. i već 24. ožujka iste godine osuđen na dvije i pol godine zatvora. Osuđen je zbog davanja lažnih podataka u pogledu poreza. Kazna je kasnije snižena na jednu i pol godinu.

96. FRA VINKO VUJICA. Rođen je 26. siječnja 1916. godine u Hrasnu kod Busovače. Svećenikom je postao 29. lipnja 1942. godine. Uhapšen je i zatvoren 24. svibnja 1950. godine na kaznu lišenja slobode s prinudnim radom u trajanju od osam godina, te na kaznu gubitka građanskih prava. Kriv je što je propagirao ustaška načela i poglavnika u cilju da privuče omladinu ustaškom pokretu i mobilizira NOP-a. Namjeravao je ilegalno pobjeći u inostranstvo. Uložio je žalbu, ali kazna mu nije bila smanjena. Sekretaru Filipoviću je smetalo što je fra Vinko svoje koncepcije i shvaćanja bez ustrčavanja izražavao ne samo pred osuđenicima, nego i pred službenim osobama. Osamljenje je bilo 29. svibnja 1954. godine. Don Ante Baković za njega piše: „Bio je izuzetno principijelan fratar, pobožan i čestit, ali stalno u neprilikama s vlašću.“

franjevci_u_zatvorima_8_sliku_staviti_iza_imena_fra_vinko_vujica.jpg

97. FRA JURO VULETIĆ. Rođen je 11. prosinca 1892. godine u Gornjim Šušnjarima kod Dervente. Za svećenika je zaređen 11. lipnja 1916. godine. Javno tužiteljstvo Derventskoga sreza optužilo ga je kako ni nakon opominjanja nije dao utvrđeni obvezni višak bijelih žitarica. Odbio je nalog matičara Šahbegovića da izvrši kontrolu matičnih knjiga. Stoga je naručen pretres. Izrečena mu je kazna prisilnog rada. Nakon otprilike mjesec dana fra Juro se u Kladnju oprostio sa svim kažnjenicima te se vratio kući na Plehan čime je stavio točku na izrečenu mu kaznu.

98. FRA EDUARD ŽILIĆ. Rođen je 4. svibnja 1905. godine. Za svećenika je zaređen 25. rujna 1927. godine. U Centralno zatvoru Ozne u Sarajevu proveo je oko mjesec dana prije nego mu je započelo suđenje zbog krivičnog djela protiv narodne časti Srba, Muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Hercegovine. Fra Eduard je bio kriv zato što je napisao članak Uskrsnuće nezavisne države Hrvatske u kome je pozvao čitatelje da s punim povjerenjem izvršavaju sve naredbe vodstva mlade države jer će samo tako moći iskreno surađivati na izgradnji nove države i s pravom očekivati bolju budućnost. Pregledavao je rukopise i odlučivao koji će članci biti štampani. Javni je tužitelj Sudu predložio da se okrivljeni i dalje zadrži u zatvoru. No, ne samo da fra Eduard nije zadržan u zatvoru, nego ga je Sud narodne časti Federativne Bosne i Hercegovine, Vijeće u Sarajevu, pod predsjedanjem Gruje Novakovića, 11. srpnja 1945. godine oslobodilo svake kazne.

(Po knjizi fra Marijana Karaule Iskušenja Bosne Srebrene, priredila: Nikolina Marčić)

Pages