Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Časna braća, bogoslovi i sjemeništarci ubijeni u II. svjetskom ratu i poraću

U sukobima tijekom Drugoga svjetskog rata i u vrijeme partizansko-komunističkog režima nakon rata ubijeni su brojni franjevci Bosne Srebrene. U nastavku imena pobijene časne braće, bogoslova i sjemeništaraca Bosne Srebrene s kratkim biografskim podacima. Detaljnije informacije o ubijenima mogu se pronaći u knjizi Iskušenja Bosne Srebrene, koju je napisao fra Marijan Karaula, franjevac Bosne Srebrene. Svi navedeni podaci su preuzeti iz spomenute knjige.

 

Ubijena časna braća

            FRA PAŠKAL VIDOVIĆ. Rođen je 23. ožujka 1916. godine u selu Dobrom pokraj Livna, župa Vidoši. Svečane redovničke zavjete položio je na Gorici 5. svibnja 1941. godine. Nakon toga je dvije godine djelovao u livanjskom franjevačkom samostanu, a 1943. premješten je u Visoko. Ondje je, u franjevačkom samostanu sv. Bone, radio kao cipelar popravljajući obuću sjemeništarcima. Iz Visokog se fra Paškal povukao iz Bosne pred partizanskom vojskom prema Slavoniji i Sloveniji tražeći spas kod Engleza. No s drugima je i on predan partizanima, koji su ga potom ubili u noći između 4. i 5. lipnja 1945. godine u Maceljskoj šumi kod Krapine.

 

Ubijeni bogoslovi

  1. FRA BARTOL BARIŠIĆ. Rođen je 11. veljače 1923. godine u Koprivnici, negdašnjem malom mjestu od samo nekoliko kuća na putu od Bugojna prema Kupresu. U franjevački je red ušao stupanjem u novicijat 29. lipnja 1941. godine u samostanu na Gorici kod Livna. Zajedno s kolegama pošao je iz Visokog na teško i nesretno putovanje u nepoznato. Na povratku s polja kod Bleiburga Englezi su i njega izručili partizanima koji su ga ubili na dosad nepoznatom mjestu nepoznatog dana 1945. godine.

  2. FRA MLADEN ČAJA. Rođen je 7. studenog 1923. godine u Kupresu, župa Otinovci. Svečane redovničke zavjete položio je 10. veljače 1945. godine u crkvi bl. Nikole Tavelića u Kovačićima (Sarajevo), gdje se tada nalazio Teološki fakultet hrvatskih franjevaca. Zbog ratnih (ne)prilika ubrzo je prekinuta nastava na Fakultetu i studenti su upućivani u samostane koji još nisu bili pod partizanskom vlašću. Tako je fra Mladen, kao student treće godine, dospio u Guču Goru. Fra Mladen se s ostalim hrvatskim narodom odlučio na povlačenje prema zapadu, bježeći pred partizanskom vojskom. Nestao je u svibnju 1945. godine na području Slatine i najvjerojatnije je ubijen nepoznatoga dana i na nepoznatom mjestu. Za grob mu se nije doznalo do dana današnjega.

  3. FRA DOMAGOJ ĆUBELIĆ. Rođen je 27. kolovoza 1924. godine u Livnu. Pred provincijalom fra Anđelom Kaićem 30. lipnja 1942. je položio jednostavne redovničke zavjete. Svečanih nije polagao, nije to doživio! U Sarajevu je završio prvu godinu studija na Franjevačkoj teologiji. Bio je u skupini članova provincije Bosne Srebrene koji su prošli svoj križni put od Visokog i Sarajeva preko Bosne i Slavonije do Slovenije i Austrije, odakle su vraćeni kao partizanski zarobljenici; našli su se u sabiralištu u Krapini i Đurmancu i u noći između 4. i 5. lipnja 1945. godine u kamionima su odvezeni iz franjevačkog samostana te pogubljeni u obližnjoj Maceljskoj šumi.

  4. FRA ALFONZ KATAVIĆ. Rođen je 12. prosinca 1924. godine u selu Polje kod Busovače. U novicijat u Sarajevu, nakon što ga je provincijal fra Anđeo Kaić obukao u franjevački habit, ušao je 14. srpnja 1942. godine i ondje, u crkvi sv. Ante na Bistriku, 15. srpnja 1943. položio jednostavne redovničke zavjete. Nakon raspuštanja Sjemeništa, krenuo je i fra Alfonz s kolegama iz Visokog i Sarajeva na putovanje ne znajući kamo ide. Prošao je sve nedaće Križnoga puta i na povratku iz Slovenije našao se 20. svibnja 1945. godine, upravo na svetkovinu Duhova, u franjevačkom samostanu u Krapini. S još nekoliko članova Franjevačke provincije Bosne Srebrene, svećenika i bogoslova, u noći između 4. i 5. lipnja odveden je u Maceljsku šumu i iste večeri strijeljan.

  5. FRA KREŠIMIR KRNJIĆ. Rođen je 25. travnja 1922. godine u Donjem Vukšiću, župa Ulice kod Brčkog. U Visokom je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju, a u novicijat stupio 29. lipnja 1941. godine na Gorici kod Livna. Sa svojim brojnim kolegama i nekoliko profesora bio je sudionik Križnoga puta. Bio je klerik-bogoslov prvoga tečaja kad su ga partizani ubili u svibnju 1945. godine. O pogibli mladoga fra Krešimira ima više verzija.

  6. FRA EUGEN LJUBAS. Rođen je 27. listopada 1924. godine u selu Bare kod Busovače. U Visokom je završio osam razreda Franjevačke klasične gimnazije, a novicijat u samostanu sv. Ante na Bistriku (Sarajevo), gdje je 15. srpnja 1943. položio jednostavne redovničke zavjete. Fra Eugen je bio učenik VIII. razreda gimnazije kada je, zajedno s mnogim drugim sjemeništarcima iz Visokog i bogoslovima iz Sarajeva, krenuo početkom travnja 1945. godine na putovanje u neizvjesnost s kojega se nije vratio. Fra Eugen je ubijen u Maceljskoj šumi u noći između 4. i 5. lipnja 1945. godine. U isto vrijeme i na istom mjestu ubijen je također i njegov dvije godine mlađi brat Franjo, tada učenik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.

  7. FRA VITOMIR MIŠIĆ. Rođen je 25. veljače 1921. godine u Sturbi, župa Vidoši kod Livna. Odijelo sljedbenika sv. Franje Asiškoga obukao je 21. rujna 1938. godine u Gorici kod Livna, a 28. rujna 1939. položio jednostavne redovničke zavjete. Studij bogoslovije započeo je 1941. godine na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i završio tri godine. Kao studenta četvrte godine, u njegovoj 24. godini života, partizani su ga ubili u noći između 4. i 5. lipnja 1945. godine u Maceljskoj šumi nedaleko od Krapine.

  8. FRA TOMISLAV PETRUŠIĆ. Rođen je 10. siječnja 1923. godine u Maslovarama, danas župa Vrbanjci kod Kotor Varoši. Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu završio je dvije godine studija i upravo kao student nestao je 1945. godine negdje u okolici Kotor Varoši. Fra Tomislav je katkad putovao vlakom ili nekim drugim prijevoznim sredstvom iz Sarajeva u rodni Kotor Varoš. Tako je vjerojatno i nestao na jednom od svojih dolazaka u rodno mjesto ili odlazaka iz njega. Nema sigurnih podataka o tome što se s njim dogodilo, ali ima nekoliko verzija njegove smrti. Prema jednoj ubili su ga četnici 1945. godine na Crnom Vrhu, užasno mučili i isjekli na komade. Druga verzija kaže nešto slično, ali se od prve razlikuje po tome što navodi da su to učinili partizani.

  9. FRA VLADIMIR VUKOVIĆ. Rođen je 25. srpnja 1923. godine u Donjoj Mahali, župa Tolisa kod Orašja. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom, gdje je 21. svibnja 1944. godine položio ispit zrelosti, a nakon toga završio je jedan semestar bogoslovije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. U novicijat na Gorici kod Livna stupio je 29. lipnja 1941. i godinu dana poslije, 30. lipnja 1942. godine, položio jednostavne redovničke zavjete. Fra Vladimir se naime, s kolegama iz Sarajeva i Visokog također uputio prema Zapadu, na putovanje u nepoznato, a koje se pretvorilo u njihov Križni put. Na povratku iz Dravograda bio je u logoru u Zagrebu, u Savskoj cesti. Bolovao je od tifusa. Kad je jednom od iscrpljenosti pao u nesvijest, izveden je iz zajedničke sobe i više se o njemu ništa nije čulo.

 

Ubijeni sjemeništarci

  1. DANIJEL BRIŠEVAC. Rođen je 11. lipnja 1928. godine u Šurkovcu pokraj Ljubije. Pred završetak Drugoga svjetskog rata bio je učenik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i spremao se da toga ljeta obuče franjevački habit. Nije to dočekao! Naime budući da franjevački sjemeništarci iz Krajine nisu zadnju godinu dana rata mogli otputovati u Visoko, mladi se Danijel tog ljeta zatekao u rodnom kraju. U strahu od partizana priključio se koloni sumještana koja se povlačila prema Sloveniji i Austriji. Zajedno s drugima Englezi su ga 1945. godine izručili partizanima, koji su ga negdje na nepoznatom mjestu likvidirali u poznatim „marševima smrti“.

  2. IVAN KOZINA. Rođen je 3. veljače 1926. godine u Modranu, župa Plehan kod Dervente. Želeći postati svećenik-franjevac otišao je u Visoko gdje je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju. Bio je VII. Razred i upravo se spremao da obuče franjevački habit kada su ga 1945. godine, negdje na Križnom putu, u njegovoj 19. godini života partizani ubili kao zarobljenika.

  3. MATO KRISTIĆ. Rođen je 15. prosinca 1928. godine u selu Okrugliću, sada župa Donja Tramošnica kod Gradačca. Bio je u V. razredu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom kada su ga u rodnom kraju, u Donjoj Tramošnici, u zaseoku Grab, 8. listopada 1944. godine ubili četnici zajedno s još više od dvadeset viđenijih Tramošnjana. Na mjestu njegove pogibije njegov otac je podigao spomenik kojega su kasnije partizani uklonili – jer je većina partizana iz 1945. godine 1944. još bila u četnicima.

  4. JOZO KURTUŠIĆ. Rođen je 2. studenog 1926. godine u Johovcu, župa Foča kod Dervente. Želeći postati svećenik-franjevac otišao je u Visoko. Pohađao je VII. razred Franjevčke klasične gimnazije kada je s profesorima i drugim svojim školskim kolegama napustio Visoko u strahu pred partizanima i krenuo u one stravične marševe smrti. Nije im izbjegao. Kao zarobljenika ubili su ga 1945. godine najvjerojatnije negdje na Križnom putu u Sloveniji.

  5. FRANJO LJUBAS. Rođen je 15. listopada 1926. godine u Barama, župa Busovača. Nakon bijega iz Visokog u Sloveniju i predaje Englezima, kao polaznik VI. razreda Franjevačke klasične gimnazije ubijen je u Maceljskoj šumi kod Krapine 4. lipnja 1945. godine kad i njegov dvije godine stariji brat Nikola (fra Eugen Ljubas). Svakako je zanimljivo da ga Kronika franjevačkog samostana u Krapini ne navodi među onim svećenicima i bogoslovima koji su kratko vrijeme pred pogibiju u Maceljskoj šumi boravili u ovom samostanu. Možda zato jer još nije nosio franjevački habit!?

  6. FRANJO MATIĆ. Rođen je 28. travnja 1924. godine u selu Mičije (danas župa Šimići). Bio je jedan od najboljih učenika VII. razreda gimnazije u Visokom, vrlo inteligentan i perspektivan, kada su ga Englezi izručili partizanima, a ovi ga ubili na „marševima smrti“ 1945. godine. S hrvatskom se vojskom povlačio prema Austriji, ali su ga partizani bez suda i osude ubili najvjerojatnije negdje u okolici Maribora, gdje je u nekoj od brojnih masovnih grobnica završio njegov mladi život.

  7. NIKOLA PERKOVIĆ. Rođen je 25. kolovoza 1926. godine u Fojnici. Bio je učenik VII. razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom kad je s profesorima i kolegama napustio visočko Sjemenište krećući na put u nepoznato, prema Sloveniji i Austriji. Dospio je do Bleiburškoga polja i otad se o njemu nikad ništa nije doznalo. Imao je samo 19 godina.

  8. MATO ZOVKIĆ (ZOVKO). Rođen je 29. prosinca 1927. godine u Modranu, župa Plehan kod Dervente. Bio je đak VI. razreda visočke franjevačke gimnazije, kada je, povlačeći se u koloni smrti s civilima, svećenicima, bogoslovima i sjemeništarcima, poginuo 1945. godine. Nakon što su ga Englezi izručili partizanima, ubijen je negdje na nepoznatom mjestu u Sloveniji. Imao je samo 18 godina.

(Po knjizi fra Marijana Karaule Iskušenja Bosne Srebrene, priredio: fra Damir Pavić)