Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Franjevci Bosne Srebrene u zatvorima nakon II. svjetskog rata 2. dio

28. FRA FRANJO FILIPOVIĆ. Rođen je 12. lipnja 1904. godine u Boku. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1927. godine. Nakon uspostavljanja NDH bio je vojni dušobrižnik i kao „dušobrižnik Francetićeve crne legije vršio zakletvu pripadnika te legije, te držao govore u kojima je hvalio Pavelića i NDH. Navodno je vršio i vjersku propagandu, raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju između Srba i Hrvata, govorio o tome kako se katolici ne smiju ženiti Srpkinjama, isticao kako se vlast služi špijunažom i denuncijom pojedinih ljudi. Stoga je bio osuđen na devet godina i šest mjeseci lišenja slobode s prinudnim radom te pet godina gubitka građanskih prava. U zatvoru je bio od 1948. do 1956. U Doboju i Zenici. Spada u red najreakcionarnijih svećenika osuđenika.

​29. FRA LJUDEVIT FRANJČEVIĆ. Rođen je 2. veljače 1886. godine u Ćosanlijama kod Čuklića. Za svećenika je zaređen 26. srpnja 1909. godine. Okružni sud NR BiH u Mostaru osudio ga je na osam godina lišenja slobode s prinudnim radom. Bio je kriv zato što je pomagao naoružane bande i lica , koja su se odmetnula od vlasti dajući im hranu i prikrivajući ih. Kazna mu je mogla biti znatno veća, ali je smanjena zbog njegovog priznanja. Na visinu izrečene kazne je uložio žalbu i predložio da ona bude proslijeđena Vrhovnom sudu NR BiH. Ta je njegova žalba bila odbijena, a on je iz Zatvora u Zenici pušten uvjetno 1949. godine.

30. FRA TUGOMIR GELIĆ. Rođen je 1. srpnja 1906. godine. Svećenikom je postao 24. ožujka 1929. godine. U kolovozu 1949. godine, dok je bio župnik u Ovčarevu, lišen je slobode. Nisu poznate pojedinosti u svezi s njegovom optužbom, krivnjom, visinom kazne i eventualnim mjestom izdržavanja zatvorske kazne.

31. FRA ARKANĐEO GRGIĆ. Rođen je 25. rujna 1889. godine u Visokom. Za svećenika je zaređen 28. siječnja 1912. godine. U vrijeme prije Drugog svjetskog rata isticao se kao političar, ali njegovo hrvatstvo nije bilo okaljano ekstremizmom. Fra Arkanđela je slobode lišila Udba iz Livna 1948. godine . Upravi samostana nije poznat razlog hapšenja. Prema optužnici koju je podiglo okružno javno tužiteljstvo on je bio kriv što je narodu govorio da su sada na vlasti Partije koje se bore protiv Boga. Korio je one koji rade nedjeljom i drugim crkvenim praznicima govoreći im da im je trud uzaludan. Pozvao je vjernike da se ne druže s onima koji govore protiv Boga. Nakon toga je Okružni sud u Livnu donio presudu kojom ga je osudio na dvije i pol godine lišenja slobode s prinudnim radom. Fra Arkanđeo se žalio na izrečenu presudu. No, nakon žalbe kazna mu je bila povišena na tri godine. Iz Zenice je uvjetno pušten na slobodu 1949. godine. Ponovno je lišen slobode kao bučićki župnik 1975. godine. Osuđen je na dvije godine zatvora, ali je Vrhovni sud u Sarajevu kaznu povisio na četiri godine. Pušten je na slobodu 1959. godine.

32. FRA BOSILJKO GUBIĆ. Rođen je 14. travnja 1908. godine u Ramićima kod Banja Luke. Svećenikom je postao1. siječnja 1933. godine. Zatvoren je 4. rujna 1945. godine u Banjoj Luci smatrajući da je počinio povrede Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države. Osuđen je na trinaest godina lišenja slobode s prinudnim radom te na gubitak političkih i pojedinih građanskih prava. Bio je kriv što je pozvao Srbe da pređu na katoličku vjeru. Organizirao je ustašku miliciju u Šurkovcu. Pozivao je narod da ne pomažu narodno oslobodilački pokret. Kada se fra Bosiljko žalio, njegova kazna je bila povišena na petnaest godina. Fra Bosiljkovo aktivno i pozitivno ponašanje u zatvoru u Zenici nagnalo je tročlanu Komisiju da višoj komisiji uputi prijedlog o smanjenju kazne za dvije godine što je i učinjeno. Na slobodu je pušten 1956. godine.

33. FRA LJUBOMIR HRGIĆ. Rođen je 1. travnja 1908. godine u Zenici. Svećenikom je postao 11. studenoga 1933. godine. Vojni sud ga je osudio na dvadeset godina zatvorske robije s prisilnim radom. Bio je kriv zbog neprijateljskog ponašanja prema NOR-u pomažući moralno ustaše. Zatvorsku je kaznu izdržavao u Zenici i Srijemskoj Mitrovici. Nakon devet godina robijanja, pušten je na slobodu amnestijom. Krajem travnja 1951. godine doživio je tešku prometnu nesreću kada je prevožen iz zatvora u Zenici u zatvor u Mitrovici. Vlak u kojem su bili zatvorenici se sudario s drugim vlakom, a fra Ljubomir je najteže stradao. Iz zatvora se vratio ukočene kičme i sa štapom na ruci. Ako danas čitamo tekstove o ovoj nesreći, mogu se uočiti barem dva bitna momenta, a to su: Kada se dogodila nesreća? Je li ta nesreća bila inscenirana? „Bila je to očito namještena željeznička nesreća u kojoj se režim vjerojatno jednim potezom namjeravao riješiti svih ovih neprijateljskih elemenata.“

fra_ljubomir_hrgic.jpg

34. FRA ANTO HRVAT. Rođen je 11. studenog 1888. godine u Staroj Rijeci kod Sanskog Mosta. Svećenikom je postao 3. kolovoza 1913. godine. U vrijeme NDH bio je odlikovan za zasluge II. stupnja što kasnije, nakon svršetka rata u komunističkoj državi nije bilo zaboravljeno. Tako je dospio u komunistički zatvor. Na slobodu je pušten 23. prosinca 1949. godine.

35. FRA KREŠIMIR IDŽAKOVIĆ. Rođen je 26. svibnja 1910. godine u Varešu. Svećenikom je postao 12. lipnja 1935. godine. Uhapšen je i zatvoren 13. lipnja 1945. godine i Sud narodne časti federalne Bosne i Hercegovine osudio ga je na kaznu gubitka narodne časti u trajanju od sedam godina i na kaznu teškoga i prisilnog rada u trajanju od četiri godine. Bio je kriv što se družio s ustaškim funkcionerima, a naročito s ustaškim logornikom u Visokom Majetićem. S njima je politički surađivao pomažući njihovim nastojanjima oko progona Srba i Židova. Vršio je propagandu za ustaški pokret i NDH. Okružni narodni sud u Sarajevu djelomice je primijenio Ukaz o općoj amnestiji i pomilovanju u fra Krešimirovu slučaju te mu je kazna vrlo malo umanjena. Fra Krešimirova žalba i njegovo argumentiranje je urodilo plodom te ga je predsjedništvo Narodne Skupštine Republike Bosne i Hercegovine svojim ukazom pomilovalo i kaznu mu smanjilo s četiri na dvije godine teškoga prisilnog rada. Na slobodu je pušten 1947. Godine.

36. FRA BORIS ILOVAČA. Rođen je 20. rujna 1893. godine u Žabarima. Za svećenika je zaređen 16. srpnja 1916. godine. Kao župnik u Bihaću 1947. godine, bio je optužen za održavanje veze sa šumnjacima. S takvim je obrazloženjem odveden na ispitivanje u Mostar. Iako mu nikakva krivnja nije dokazana, bio je u sarajevskom zatvoru puna četiri mjeseca te je na slobodu pušten 27. kolovoza 1948. godine.

37. FRA VELIMIR ILOVAČA. Rođen je 28. rujna 1907. godine u Žabarima. Sakrament svećeničkog reda primio je na Petrićevcu 1. studenog 1933. godine. U Hrvatskoj je proveo sedam godina u kaznionicama. Za vrlo kratko vrijeme je nekoliko puta bio izveden pred sud. Najprije ga je Okružni sud za grad Zagreb 1949. godine osudio na godinu i pol lišenja slobode s prisilnim radom što je, u cilju da prikrije svoj identitet lažno naveo da se zove Kovač Josipa Mijo. Također je pokušao ilegalno napustiti Jugoslaviju i prijeći jugoslavensko-austrijsku granicu. Okružni sud u Sarajevu ga je osudio na jedinstvenu kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od sedam godina. Povod je bio taj što je u zatvoru ostalima govorio kako u našoj zemlji vlada teror, radi kojeg ljudi bježe preko granice, te da se fratri ubijaju i da su oni koji su pobijeni tijekom NOB-e pobijeni nevini. Da u našoj zemlji nema slobode vjeroispovijesti, da Srbi teroriziraju Hrvate. Žaba mu je odbijena, a na slobodu je izašao 17. srpnja 1955. godine.

38. FRA ALOJZIJE IŠTUK. Rođen je 24. travnja 1926. godine u Žiroviću. Za svećenika je zaređen 20. travnja 1952. godine. Mjesecima se skrivao u šumi, nakon čega se vratio kući. Bio je uhapšen 11. veljače 1945. godine. S njim su bili uhapšeni još neki civili s kojima se skrivao u štali. Razlog njegova skrivanja bila je želja da nastavi školovanje i strah od mobilizacije, odnosno upućivanja na ratište. U zatvoru su ga nekoliko puta ispitivali, tukli udarajući nogama u leđa i sa strane i tražili da prizna što su htjeli čuti: koliko ima vojske u šumi, koliko i kakvog oružja, koliko topova…Budući da fra Alojzije nije priznao, vratili su ga u zatvor. Iskusio je zatvore u Livnu, Glamoču i Jajcu.

39. FRA KAZIMIR IVIĆ. Rođen je 16. travnja 1890. godine u Rumbocima. Sakrament svećeničkog reda je primio 6. listopada 1912. godine. Zatvoren je 17. listopada 1948. godine. O fra Kazimirovu hapšenju i zatvaranju fra Ljubo Lucić piše: „Došli su policajci na Gračac, pokazali Kazimiru rješenje o lišavanju slobode, pretresli kuću te ga odveli u Konjic, a nakon dva dana skrasio se u Sarajevu.“ O svom odvođenju u zatvor i fra Kazimir je pisao u samostanskoj kronici. Na tri godine zatvora osudio ga je Oblasni sud u Mostaru 1949. godine. Njegova krivnja se sastojala u tome što je po nečijoj anonimnoj dojavi muslimane nazvao neugodnim, uvredljivim imenom. Nakon žalbe, kazna mu je povišena na tri godine. Na slobodu je pušten uvjetno 9. studenog 1950. godine.

40. FRA BOGOLJUB JAKEŠEVIĆ. Rođen je 12. travnja 1899. godine u Kozloku kod Jajca. Za svećenika je zaređen 9. prosinca 1922. godine. Uhapšen je 16. rujna 1952. godine. Vijeće za prekršaje ga je osudilo na šesnaest mjeseci zatvora, odnosno, upućen je na boravak u određeno mjesto. Na presudu je uložio žalbu koju je Vijeće dijelom uvažilo i smanjilo kaznu na osam mjeseci. Odslužio ju je najvećim dijelom u Pajtvou Hanu kod Vareša radeći na izgradnji željezničke pruge Podlugovi- Vareš. Na slobodu je pušten 1953. godine.

41. FRA VITOMIR JELIČIĆ. Rođen je 14. listopada 1898. godine u Podboru u Rami. Svećenikom je postao 23. srpnja 1922. godine. Fra Vitomir je zatvoren kao provincijal bosanske franjevačke provincije 1949. godine, samo mjesec i pol prije održavanja svećeničkog kapitula. Stoga će kao kuriozitet ostati zabilježeno da on kao aktualni provincijal nije bio na kapitulu. Iz zatvora je pušten 1950. godine. Fra Vitomira od zatvora nije sačuvala ni okružnica poznata pod nazivom Izjava lojalnosti kojom su se Franjevci ogradili od profašističkih (ne)djela. Posmrtno je odlikovan komunističkim Ordenom zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom radi pomaganja NOB.

42. FRA LJUDEVIT JOSIĆ. Rođen je 23. rujna 1919. godine u Šurkovcu. Svećenički red je primio 27. lipnja 1943. početkom veljače 1946. godine osuđen je na kaznu smrti strijeljanjem i trajan gubitak političkih i građanskih prava zato što je navodno bio pokretač križarske organizacije u Tuzli. Najprije je neko vrijeme proveo u banjolučkom zatvoru Crna kuća. S njim su bile zatvorene i dvije djevojke koje su pjevale u župnom zboru. U vrijeme dok je bio u zloglasnom tuzlanskom zatvoru iz Visokog je doveden i fra Vjekoslav Šunjić koji je bio ranije kapelan u Tuzli.

43. FRA ANTO JURIĆ. Rođen je 26. siječnja 1882. godine u Jajcu. Sakrament svećeničkog reda je primio 15. kolovoza 1904. godine. Najprije je zatvoren u veljači 1947. godine. Okružni sud u Banja Luci  ga je osudio na sedam godina lišenja slobode s prinudnim radom i dvije godine gubitka građanskih prava. Kaznu je izdržavao u zeničkom zatvoru. Na slobodu je pušten uvjetno 1. prosinca 1949. godine. Ponovno je zatvoren 1952. godine kada je osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju od jedanaest godina i na kaznu ograničenja građanskih prava u trajanju od pet godina. Na njegovu je žalbu kazna smanjena na šest godina, a na slobodu je izašao 29. studenog 1954. godine.

44. FRA EMANUEL JURIĆ. Rođen je 6. svibnja 1935. godine u Gorinama. Za svećenika je zaređen 14. srpnja 1963. godine na Plehanu. Bio je kažnjen na četrdeset dana zatvora s pravom žalbe. Bio je kriv i zbog toga tužen jer je prigodom ispovijedanja u Mramoru govorio vjernicima zašto ne psuju Tita i državu. Fra Emanuel, držeći se dosljedno propisa o čuvanju svećeničke ispovjedne tajne, nije želio uopće govoriti o sadržaju ispovijedi. Kaznu je izdržavao u tuzlanskom zatvoru, te je bio smješten među najgore zatvorenike. Uprava ga je odredila za teški rad. Biti će upamćen kao zadnji bosanski franjevac koji je iskusio komunističku tamnicu.

45. FRA VALERIJE JURIĆ. Rođen je 3. travnja 1914. godine u Donjoj Mahali kod Orašja. Svećenikom je postao 11. rujna 1938. godine. Bio je župnik u Tramošnici kada je u lipnju 1946. godine lišen slobode. Već u kolovozu iste godine se vratio na svoju službu župnika u Tramošnici.

46. FRA ANĐEO KAIĆ. Rođen je 24. ožujka 1894. godine. Za svećenika je zaređen 28. rujna 1916. godine. Kao provincijal je pokušao razbiti distriktizam koji je godinama vladao u provinciji. O njegovu boravku u zatvoru postoje dva traga. Odlaskom iz Sarajeva preko Save u Sloveniji je uhvaćen i zapao je u logor. Fra Bonifacije ga je u bilješkama spominjao kao „našeg člana u Travniku.“

franjevci_u_zatvorima_5_fra_andeo_kaic_-_staviti_sliku_iza_njegova_imena.jpg

47. FRA VLADO KARLOVIĆ. Rođen je 28. studenog 1913. godine u Zenici. Svećenički red je primio 21. studenoga 1937. godine. Zatvoren je 6. lipnja 1949. godine i pušten na slobodu 2. siječnja 1950. godine.

48. FRA BERISLAV KASALO-BANIĆ. Rođen je 20. srpnja 1931. godine u Livnu. Svećenikom je postao 26. srpnja 1959. godine. Predzadnji je u nizu bosanskih franjevaca koji su u svoj kasniji život ponijeli iskustvo komunističkog zatvora. Banjolučki Općinski sud ga je kaznio na kaznu zatvora od četrdeset dana zato što je u homiliji na jednom pogrebu rekao kako je Gospa u Međugorju poručila da budemo dobri pa će nam Bog pomoći u borbi protiv današnjih neprijatelja. Prijavio ga je jedan musliman. Na slobodu je pušten 20. veljače 1982. godine.

49. FRA KARLO KATAVIĆ. Rođen je 3. svibnja 1919. godine. Svećenikom je postao 27. travnja 1943. godine. Kao samostanski vikar u Kreševu je lišen slobode i osuđen na tri godine lišenja slobode s prinudnim radom i na jednu godinu gubitka političkih i građanskih prava, osim roditeljskih. Razlog je bila puška koju je samostansko osoblje pronašlo na tavanu samostana za koju nitko nije znao kako je tu dospjela. Kaznu je odslužio u Stocu.

50. FRA EMANUEL KLJAJIĆ-ZELIĆ. Rođen je 10. prosinca 1920. godine u Ljubatovićima. Sakrament svećeničkog reda je primio 18. kolovoza 1946. godine. Slobode je lišen 24. ožujka 1950. godine i osuđen na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u doživotnom trajanju i kaznu trajnog ograničenja građanskih prava nakon izdržane kazne. Optužuje se da je sudjelovao u stvaranju križarsko-terorističke grupe u Zenici. Fra Emanuel je uložio žalbu koja je odbijena. 28. studenog 1956. godine kazna mu je sa doživotne smanjena na dvadeset godina, a potom i na šesnaest, te na kraju na petnaest. Na slobodu je pušten uvjetno 28. listopada.

51. FRA LUKA KOMLJENOVIĆ. Rođen je 28. rujna 1913. godine u Šehovcima, župa Sanski Most. Za svećenika je zaređen 11. rujna 1938. godine. Bez ikakve dokazane krivnje, godinama je bio u logorima i zatvorima. U ožujku 1947. godine je osuđen na pet godina zatvora s prisilnim radom. Amnestiran je bezuvjetno 29. studenoga 1953. godine.

52. FRA ANTO KOVAČIĆ. Rođen je 22. veljače 1922. godine u Podbrdu kod Kotor Varoši. Svečano je zavjetovan 30. lipnja 1944. godine. Kao studenta Franjevačke bogoslovije u Sarajevu, slobode je bio lišen na deset godina s prinudnim radom i četiri godine gubitka političkih i pojedinih građanskih prava. Bio je kriv jer je navodno bio član skupine pomagača onih ostataka ustaških bandi koji su se još uvijek skrivali po šumama. Iz zatvora je na slobodu pušten bezuvjetno 21. travnja 1950. godine.

53. FRA ANTO KOZINA. Rođen je 8. prosinca 1924. godine u Modranu. Za svećenika je zaređen 29. travnja 1952. godine. Još kao bogoslov, zatvoren je 31. listopada 1945. godine u Visokom. Bio je osuđen na dvije godine zatvora s prinudnim radom i jednu godinu gubitka građanskih prava zbog toga „što je kao član organizacije htio uspostaviti vezu između odmetnika u svom rodnom mjestu i Šlafhauzera i što je štampao falsifikovane propusnice za one koji su se prebacivali u šume.“ Na slobodu je pušten 8. studenog 1947. godine.

54. FRA BRANKO KRILIĆ. Rođen je 1. siječnja 1905. godine u Fojnici. Za svećenika je zaređen 16. kolovoza 1927. godine. U zatvoru u Travniku je bio skoro dva mjeseca zajedno s fra Josipom Čajom. Potom su oslobođeni optužbe, bili su uhićeni dok su skupljali jesenski pobir. Neki šumnjaci su ih presreli i prijavili. Župnik fra Branko, zvani Beg, vratio se kući pred svetkovinu Božića.

55. FRA EDUARD KULIER. Rođen je 7. studenog 1914. godine u Visokom. Za svećenika je zaređen 22. rujna 1940. godine. Bio je optužen kao navodni falsifikator, zbog prekršaja Zakona o Maticama. Nije htio izdati krsni list jednoj stranci jer nije imao maticu krštenih. Kada je stranka rekla da zna točan datum  rođenja, onda je pristao. Kasnije se ustanovilo kako je godina bila pogrešna. Slobode je lišen početkom studenog 1948. godine na deset mjeseci zatvora s prinudnim radom. 30. listopada 1949. godine je pušten na slobodu.

56. FRA VJERKO KULIER. Rođen je 13. listopada 1902. godine u Fojnici. Za svećenika je zaređen 5. travnja 1925. godine. Kronika svjedoči kako su ga sa svezanim rukama otraga u lancima priveli. Više podataka o njegovu zatvaranju nije poznato.

57. FRA BERISLAV LACIĆ. Rođen je 7. veljače 1900. godine u Pijavicama kod Jajca. Za svećenika je zaređen 9. srpnja 1922. godine. Kraj Drugog svjetskog rata ga je zatekao u Zagrebu. Pokušao je ilegalno prijeći granicu i pobjeći u inozemstvo. No, bio je uhvaćen. Tadašnje vlasti su ga osudile na osam godina zatvora. Nakon odslužene kazne, vraćen je u Bosnu.

58. FRA KRUNOSLAV LADAN. Rođen je 31. ožujka 1903. godine u Carevu Polju kod Jajca. Svećenikom je postao 24. lipnja 1927. godine. Zatvoren je u Zenici 5. srpnja 1945. godine i osuđen na kaznu gubitka narodne časti u trajanju od pet godina i na kaznu teškog prisilnog rada u trajanju od tri godine. Bio je kriv što je održavao prijateljske odnose s ustašama  i u župnom uredu održavao sastanke, te skrivao pljačkaše. Za fra Krunu je i skupina uglednih zeničkih građana pisala dopis nakon što je njegova žalba bila odbijena. Bio je pomilovan 9. ožujka 1946. godine te mu oprostilo ostatak neizdržane kazne. Ponovno je bio zatvoren 14. svibnja 1949. godine, a na slobodu pušten 25. studenoga 1949. godine.

59. FRA FRANJO LIPOVAC. Rođen je 29. srpnja 1909. godine u Budžaku kod Banja Luke. Svećenikom je postao 1. studenoga 1933. godine. Nakon rata je imao problema s vlašću te je 1949. godine zatvoren. Na slobodu je pušten sljedeće godine. Druge pojedinosti nisu poznate.

60. FRA AUGUSTIN MALIĆ. Rođen je 3. veljače 1887. godine u Varešu. Svećenikom je postao 26. srpnja 1909. godine. Kao sutješki gvardijan, bio je zatvoren u ožujku 1947. godine, a na slobodu pušten već sljedeći mjesec. Fra Bernardin Matić misli da bi povod njegovom hapšenju  mogao biti jedan iznenadni i namješteni posjet samostanu nekog nepoznatog čovjeka koji je od fratara tražio da ga prime i nahrane u samostanu.

61. FRA IVO MARKOVIĆ. Rođen je 4. travnja 1912. godine u Pojskama kod Travnika. Sakrament svećeničkog reda  je primio 11. rujna 1938. godine. Lišen je slobode i zatvoren u noći 13. prosinca 1946. godine dok je potajno hranio svojeg brata Božu koji se krio od partizana. Osuđen je na dvije godine zatvora s prisilnim radom. Na slobodu je pušten 28. lipnja 1948. godine.

62. FRA BERNARDIN MATIĆ. Rođen je 25. studenoga 1921. godine u Krčevinama kod Vareša. Za svećenika je zaređen 21. listopada 1945. godine. U vrijeme služenja obveznoga vojnog roka, dospio je u tzv. disciplinski bataljun. Bila je to jedna od pakosnih režimskih izmišljotina: lišenje slobode unutar služenja vojnog roka. Nakon odsluženog vojnog roka bio je određeno vrijeme rekonvalescent (na oporavku). Proglašen je nesposobnim za vojnu službu! Ali, istom nakon odsluženog obaveznog vojnog služenja.

63. FRA MIROSLAV MATOŠ. Rođen je 13. rujna 1913. godine u Sarajevu. Svečane zavjete je položio 1. srpnja 1935. godine. Kao župnika u Gornjoj Dubici su ga komunističke vlasti zatvorile. Njegovo ime se nalazi među utamničenima. Otada mu se gubi svaki trag. Kronika župe Gornja Dubica pripovijeda da su ga odveli u Modriču, a nakon nekog vremena su ga poveli u Banja Luku. Na šamačkoj stanici kad je brzi vlak počeo juriti fra Miroslav je iskočio napolje i od toga vremena o njemu nemamo glasa.