Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Franjevačka postulatura

Franjevačka postulatura je vrijeme od godinu dana, u kojem se kandidat – postulant priprema da prihvati franjevački život. Svi oni koji žele biti franjevci, a već su završili srednju školu ili fakultet, moraju proći razdoblje Postulature, koja je prvi dio formacije kandidata za franjevački život. Dnevni program za postulante je u skladu sa sjemenišnim, a školski program je prilagođen. Kandidati su smješteni u samostanu u Visokom i imaju svoje posebne prostorije i svog meštra (odgojitelja).

postulatura_1.jpg

Za upis u Postulaturu potrebni su sljedeći dokumenti:

  • Izvod iz matične knjige rođenih
  • Krsni list – s upisom datuma sv. potvrde i podatkom o slobodnom stanju
  • Osobno napisana i potpisana molba s točnom adresom i brojem telefona
  • Preporuka župnika o prikladnosti za redovničko i svećeničko zvanje
  • Liječničko uvjerenje
  • Originalni dokumenti o završenom školovanju (od svih razreda srednje škole, kao i diploma mature /za one koji žele biti svećenici/)
  • Potpisana izjava da kandidat Postulature nije u kreditu ili jamac

postulatura_2.jpg

Adresa:
Franjevačka postulatura
Bosne Srebrene 4
BiH – 71300 Visoko

Fra Josip Ikić, meštar postulanata

Za dodatne informacije možete se obratiti na: tel. br.: 032 738 277; 061 784 259; 063 290 499; fax br.: 032 735 826; ili na e-mail: [email protected]. U slučaju prijave nakon predviđenog roka obratiti se izravno na: Franjevački provincijalat, Zagrebačka 18, BiH – 71000 Sarajevo; tel.: 033 722 450, fax br.: 033 722 451 ili e-mail: [email protected].

„Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda (Isus) dva brata, Šimuna zvanog Petar, i brata mu Andriju gdje bacaju mreže u more;  bijahu ribari. I kaže im: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim.
Pošav odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brže bolje ostave lađu i oca te pođu za njim.“

 

Evo me!

U jednom blagoslovljenom trenutku pošli smo za tobom.
U dubinama svojih bića iskusili smo se pozvanima i naš je odziv bio razumljiv kao ushit zbog nađenog sklada, kao spokoj koji obodri čovjeka kada iz spleta nepoznatih putova izađe na put na kojem se prepozna udomljen.

Prepoznali smo jedini mogući oblik života koji nam je odsada živjeti.
Postali smo odgovorni za jednom spremno i bezazleno izrečeno: evo me.
Ta riječ postala je mjera naših života, naših osobnosti.
Ma kakav put bio pred nama, svakim svojim korakom iznova u njega utiskujemo tu riječ:    evo me.
Ta riječ postala je mjera naših života, naših osobnosti.
Ma kakav put bio pred nama, svakim svojim korakom iznova u njega  utiskujemo tu riječ: 
evo me.

Evo me i kada sam vedar i prihvaćen, i kada sam umoran i slab, i kada pitam s kim i zbog čega.
Evo me da budem čovjek mira.
Da budem njegov glasnik, mironosac i mirotvorac.
Da se mir utjelovi u meni i da ga svojim bićem utjelovljujem u prostoru u kojem živim.

Živ sam samo toliko koliko mira unosim u ove dane, u dane i duše svoje braće.
Samo toliko sam tvoj.
Uskratim li ikome mir, povrijedim li ga, rađam sablazan koja rastače nevino povjerenje, 
krši svjetiljku koju si u meni, među nama užgao, srođenost u istome imenu okupljenih.

Očuvaj me od nemira svijeta.
No, još više, poštedi svijet od nemira u meni.
Poštedi moju braću.
Zakrili njihove povjerljive poglede.
Poštedi i mene od svakog nemira što prostruji kroz mene.
Podrži svu krhkost našega disanja, naših dodira.

Učini me odgovornim za mir u svijetu.
Ponajprije za mir u braći.
Potakni me da se za njega većma, svim mirom koji si mi darovao, zauzimam.
Da ustrajem u njemu.

Mir u srcu mojega brata odraz je mojeg života.
Mojega bića.
Zbog tebe, zbog ljubavi kojom nas prožimaš, zbog istine kojom nas upućuješ,
koju nam povjeravaš, stalo mi je da taj odraz bude postojano lijep.
Da se mogneš prepoznati u našim susretima.
Da te svijet i po nama mogne prepoznati.

(Stjepan Lice)