Albanska franjevačka provincija „Marijina navještenja“ stoljećima je bila usko povezana sa Franjevačkom provincijom „Bosnom Srebrenom“, kao i s ostalim provincijama hrvatskog govornog područja: splitskom, zadarskom i dubrovačkom. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća u Albaniji su služila devetorica provincijala Hrvata, među kojima i trojica iz Bosne Srebrene: fra Augustin Pokrajčić (1787. - 1789.), fra Petar Pinotić, generalni delegat (1820. - 1827.), te fra Anđeo Drinovac (1827. - 1832.). Zatim je Provincija pretvorena u Apostolsku misiju, podijeljenu na pet prefektura.
Prije obnove Provincije prvi generalni komesar za cijelu Albaniju bio je fra Augustin Zubac (1896. - 1902.), iz Hercegovačke franjevačke provincije, a prvi provincijal obnovljene Albanske franjevačke provincije bio je bosanski franjevac, fra Lovro Mihačević (1906. - 1909.) iz Kreševa.
Nakon pada komunizma u Albaniji su djelovali bosanski franjevci: fra Lovro Gavran (1991. - 2001.), fra Anton Nua (1992. - 1995.), fra Anđelko Kamenčić (1995. - 2012.), te fra Hil Kabashi, biskup Južne Albanije (1997. - 2017.).
Jedan od važnijih samostana Albanske franjevačke provincije jest i Franjevački samostan Marijina navještenja u Lezhu. Od kolovoza 2016. u ovom samostanu se nalaze dvojica franjevaca “Bosne Srebrene”, kao pripomoć braći u Albaniji.
Sam gradić Lezhë nalazi se nedaleko od Jadranskog mora, gotovo na pola puta između gradova Skadra i Tirane. U gradu živi oko 35.000 stanovnika, a u cijelom okrugu oko 135.000, a skoro svi su katolici.
Postoji legenda da je sv. Franjo bio ovdje na povratku iz Palestine te da je osnovao prvu franjevačku zajednicu (1220.). Samostanska i župna Gospina crkva je vrlo stara, izgrađena je 1240. U početku je uz nju bilo i sjedište albanske Franjevačke provincije “Marijina navještenja”.
Lezhë je poznat i po narodnom heroju Gjergju (Juraju) Kastrioti – Skenderbegu, koji je ovdje umro 17. 1. 1468., te sahranjen u katedrali sv. Nikole. Deset godina nakon njegove smrti Turci zauzimaju Lezhë (1478.), ruše samostan i oštećuju crkvu. Kroz sljedeća stoljeća samostan i crkva su bili paljeni, pljačkani i oštećivani, ali nikada nisu bili do temelja srušeni i fratri su ih uvijek iznova obnavljali.
Tijekom turske vladavine u Albaniju su dolazili franjevci misionari iz raznih krajeva. Uz one iz Italije, mnogi su bili i iz Bosne, Hercegovne i Dalmacije. Budući da je Lezhë ujedno sjedište i istoimene biskupije, u njoj su stolovala i trojica biskupa Hrvata: fra Gabrijel Barišić iz Bosne (1826. - 1841.), fra Ivan Topić iz Splita (1842. - 1853.), te fra Luiđ Ćurčija (1854. - 1858.) iz Dubrovnika, koji je potom premješten za biskupa Skadra (1859. - 1866.), a umro je kao Apostolski vikar Egipta i Apostolski delegat za Arabiju (15. 7. 1881.).
Izmedju dva svjetska rata (1933. godine) izgrađen je današnji samostan.
Poslije Drugog svetskog rata, partizani oduzimaju samostan i pretvaraju ga u gradsku bolnicu, a dio u zatvor. Dana 13. 10. 1946. u taj zatvor su stavili i župnika fra Serafina Kodića (alb. Koda) rodom iz Janjeva. Poslije velikih mučenja fra Serafin je preminuo 11. svibnja 1947. Nedavno je, 5. studenog 2016. godine, u Skadru svečano proglašeno blaženim 38 albanskih mučenika, žrtava komunizma. Među njima je i fra Serafin. Nakon proglašenja blaženim, njegove relikvije su stavljene u crkvi ispod oltara vjernicima na čašćenje. Osim vjernika ove župe, sve više hodočaste vjernici Janjeva, ili porijeklom iz Janjeva, koji se redovito navraćaju putujući za Janjevo ili Hrvatsku.
Prije 50 godina, 6. veljače 1967, odlukom diktatora Envera Hodže, zatvorene su sve crkve u Albaniji, te je Albanija proglašena prvom ateističkom zemljom na svijetu. Crkva, koja je prva u cijeloj Albaniji zatvorena, bila je crkva Marijina navještenja u Lezhu. Bila je pretvorena u magazin, radionicu, pa i u štalu, a samostan je pretvoren u vojarnu.
Nakon dvadeset i pet godina totalne zabrane svih vjerskih aktivnosti, i nakon smrti Envera Hodže (1985.), dolazi do postupnog vraćanja vjerskih sloboda. Prva sv. misa u samostanskoj crkvi je slavljena 3. 3. 1991. U godinama 1992. - 1993. obnovljeni su crkva i samostan. Od 1993. do 1998. u ovom samostanu je bila kuća novicijata. Potom su albanski kandidati novicijat završavali u Italiji.
Nakon jednogodišnjeg boravka albanskih novaka u Livnu (2015./16.), od 14. 9. 2016. novicijat je ponovno vraćen u Franjevački samostan u Lezhu. Učitelj novaka je bosanski franjevac, fra Marko Ešegović iz Foče (Doboj). Trojica novaka već su položili prve zavjete 12. 9. 2017., a sada je u novicijatu druga generacija – opet trojica novaka, koji su oblačenje imali na blagdan Rana sv. Franje, 17. rujna 2017.
Franjevci u Lezhu brinu se i za župu, koja broji preko 5.000 vjernika. Župnik i gvardijan je fra Viktor Demaj, a njegov pomoćnik, župni vikar, je bosanski franjevac fra Ilija Kovačević iz župe Plehan. Samostansko bratstvo čine još fra Sokol Pepushaj, župnik u Troshanu, i časni brat fra Françesk Leknikaj. Fra Ilija po potrebi (osobito utorkom i subotom) ispomaže i u svetištu sv. Ante u Laçu, a ove jeseni je imenovan i duhovnikom bogoslova u Skadru.
