Zadatak je ove arheološke zbirke pokazati pomoću prikupljenih ostataka iz proteklih vremena prošlost grada Visokog, njegove okolice pa i Bosne u cjelini. Ovdje izložene predmete skupljali su profesori Gimnazije, uz suradnju svojih prijatelja; neke su i sami otkopali, a neke ili dobili ili otkupili od drugih. Zbirka je postavljena 1975. godine, a za njezinu zamisao i ostvarenje zaslužan je dr. Đuro Basler.
Izloženi predmeti raspoređeni su u četiri cjeline: a) pretpovijest, b) ilirsko razdoblje, c) rimsko razdoblje, d) Stara Bosna. Ovdje navodimo samo najvažnije spomenike.
A) Pretpovijest: a) O mlađem kamenom dobu svjedoče nožići i vrškovi strijela od kamena i kamene sjekire te krhotine neolitskih posuda; b) brončano doba predočeno je oruđem (sjekirama i srpom), oružjem (mač), nakitom (ogrlice i kopče); c) od željeznog doba vide se žarači, kosiri, vrškovi kopalja. I brončanom i željeznom dobu pripada također nekoliko posuda.
B) Ilirski period predstavljaju dva izuzetno vrijedna spomenika: Batonova ploča i Nadgrobnik ilirske obitelji iz Breze.
Batonova ploča navodi imena članova slavne porodice Batona, koja je u zadnjem, najvećem ilirskom ustanku predvodila Ilire protiv Rimljana (od 6. do 9. poslije Krista). Spomenik je nađen u Župči kod Breze 1933. godine.
Spomenik ilirske obitelji, bez natpisa, nađen je u Brezi i potječe iz II. st. Prikazuje tri žene, obučene u ilirsku, i jednoga muškarca, obučena u rimsku nošnju. To je dobar kiparski rad.
C) Rimsko razdoblje ovdje je predočeno nadgrobnim pločama, kultnim spomenicima, umjetničkim radovima i uporabnim predmetima.
Izložena su četiri nadgrobnika, dva s likovima (spomenik Aurelijima i Bebiji), a dva samo s natpisima: dječaku Luciju i Mn. P. Valensu.
Kultni su spomenici: Oltarić Jupiteru, Venera koja se zaogrće plaštem i Mitra koji ubija bika.
Iako nema gornjeg dijela tijela, lik Amora dobar je rad u mramoru dok je Portret vojnika osrednji. Neke sitne plastike ističu se ljepotom npr. Djevojka s pticom u ruci, Pozlaćeni faun i Divokoza.
Uporabni predmeti su brojni: glinene svjetiljke uljanice, kopče, sitne kozmetičke staklenke... Ističu se i tri velike posude za ulje ili vino i ćup s novcima. Za našu sustavnu numizmatičku zbirku u ovoj prostoriji nije bilo mjesta.
D) Stara Bosna prikazana je najprije grafički dvjema kartama: na jednoj je od njih predočen razvoj Bosne od male «zemljice» (kako je naziva car Konstantin Porfirogenet) do Tvrtkove kraljevine; na drugoj su pokazana povijesna mjesta središnje Bosne oko grada Visokog sa svojim spomenicima. Uz te karte izložena je i rekonstrukcija crkve u Milima, od koje su prije nekoliko desetljeća otkopani temelji.
Od drugih kamenih spomenika nekadašnje Bosne najvažniji su stećci. Ovdje su oni zastupljeni velikom fotografijom stećka kneza Batića iz 1421. godine, koji se nalazi u «gradu» Dubrovniku nedaleko od Ilijaša (Kopošići).
Izloženi su također komadi srednjovjekovnog bosanskog oružja: mačevi, ostruga, vrškovi strijela i kopalja.
Osobito je dragocjen ostatak velikog visećeg pečata bana Stjepana II. Kotromanića s povelje izdane u Moštrama kod Visokog knezu Hrvatinu 1323. godine.
Izloženi su i zlatarski radovi (ciborij, kutija za hostije, posudica za sveta ulja ). To je rad domaćih ljudi iz 18. ili početka 19. stoljeća, doduše skroman ali istinit i sasvim naš.
Za bosanske franjevce važne su i knjige ovdje izložene: Filip Lastrić: Pregled starina Bosanske provincije, Ancona 1776; u tom latinski pisanom djelu donesen je prvi prikaz povijesti Bosne. – Stjepan Margitić: Fala ot svetih, Mletci 1708, djelo tiskano bosančicom. Ova je knjiga važna za razvoj hrvatskog jezika. – Pavao Papić: Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru. Donesena je kopija prvih dviju stranica ovog rukopisa pripremljenog za tiskanje u Visokom godine 1649, ali tada neotisnuto; tiskano je tek u naše vrijeme (1990. u Zagrebu). - Andrija Kačić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga (tj. hrvatskoga), Venecija 1801.
O ljubavi bosanskih franjevaca prema umjetnosti i u teško tursko vrijeme trebalo je da i ovdje posvjedoče dvije umjetnine: uljena slika Gospe s Djetetom (iz 17. st.) i drveni kip neke svetice (iz baroknog razdoblja).
