Najave

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Nova knjiga fra Zvonke Benkovića „Susret koji otkupljuje“
23.9.2022.Visoko/Tolisa

Fra Ante Vučković je o knjizi napisao:

„Tko je živ, ne živi iz sebe samoga. Površnomu se pogledu čini da živimo iz sebe samih, da nam je život samorazumljiv i da je dostatan samome sebi. Pa ipak to nije tako. Tko živi, živi od drugoga. Živo biće nije dostatno samo sebi. Treba mu drugo i drukčije. Zrak, voda, hrana. Nama ljudima osim toga trebaju i priče. Trebaju nam drugi ljudi. Ništa nam nije tako potrebno kao drugi ljudi. I treba nam Bog. Treba nam neki odnos s onim najvišim, s izvorom svega, s puninom, obećanjem, s prvim i zadnjim. Bez hrane ne bismo mogli živjeti. Bez priča, međutim, ne bismo znali tko smo i zašto se isplati živjeti. Priče nas uče da na svijetu nismo sami. Dijelimo svijet s drugima. Preko priča smo u mreži života. Priča je umijeće koje neki slučajni događaj preobrazi u značenje. Tako ulazimo u povijest i otkrivamo smisao. Priča nas uči kako nam goli biološki život nije dovoljan. Treba nam neki obzor unutar kojega se odvija život. Treba nam odgovor na pitanje zašto i čemu se događa to što se događa. Imamo potrebu za odgovorima, za smislom, za razumijevanjem. Nije nam dovoljno da živimo. Hoćemo znati zašto i kako se stvari događaju. Pričom život i događaje smještamo unutar obzora koji nam jamči red i zaštitu od kaosa.

Svima su nam potrebne priče. Zato čeznemo za velikim i jakim pričama i iz istoga razloga jedni drugima prepričavamo obične svakodnevne događaje, anegdote, sličice. Privlače nas filmovi i romani i pratimo što se događa u odnosima naših najbližih. Otvaramo novine, portale, društvene mreže i sudjelujemo u raspravama, ogovaranjima i zluradostima. Ista nas glad tjera da poslušamo neku propovijed ili ostanemo prikovan pred ekranom ili zaslonom.

Priče pokreću našu maštu i probuđuju čežnje. Otkrivaju nam naše skrivene strane i ukazuju na sličnosti s drugim ljudima. Slušajući priče o tuđim manama skrivamo svoje. Kroz priče o tuđim ljubavima probuđujemo svoje čežnje za puninom života. Pripovijedajući o Božjem djelovanju u nečijem životu otkrivamo Božje tragove u svojemu.

Fra Zvonko voli priče. Voli pričati priče. Voli pričati priče o ljudima i susretima. I to čini spontano za stolom, u vožnji ili šetnji. To čini i pišući. U njegovim se pričama o drugim ljudima najbolje čita njegov pogled na svijet, sućut i razumijevanje drugih ljudi. Fra Zvonko voli slušati druge. I zna ispričati što je čuo. Zna smjestiti u široki obzor obične ljudske priče i cijele živote ljudi. Ponekada priča o sebi i svojim susretima, a ponekada se stavi u službu sugovornika koji imaju povjerenja da će on bolje od njih samih drugima ispričati njihovu priču.

Fra Zvonkine priče u Susretu koji otkupljuje sabiru se oko Gospe, hodočašća, Božića, korizme, Uskrsa, ispovijedi i milosti. Tim je riječima orisan obzor i njegovih priča i njegova pogleda na život. On ne dijeli priče o susretu koji otkupljuje zbog priče same, a još manje zbog sebe kao pripovjedača. Dijeli ih zbog dubokoga uvjerenja da je isti susret moguć i njegovim slušateljima i čitateljima. Tako pričama nuka svoje čitatelje na važnost susreta i uči ih da svoju pozornost vježbaju usmjeravati na ono što se u susretima događa.

O Bogu i onom što nas povezuje s njim može se govoriti na različite načine. Od najdubljega i najsloženijeg teološkog govora do pjesničke zbijenosti doživljenoga u malo riječi, od znanstvenoga jezika punog znanja i samouvjerenosti do tepajućega jezika privučenoga i zastrašenog Svetim. Fra Zvonko je za govor o Bogu izabrao biblijski način. O Bogu govori pričajući priče o ljudima, njihovim strahovima i ljubavima, ushitima i poniženjima. O Bogu znamo ponešto jer nam se on sam našim jezikom objavio i govorio nama i o nama. O Bogu znamo i ponešto jer su nam drugi ispričali svoje susrete s njim. U fra Zvonkinim pričama bljesne svjetlo Božje blizine u ljudskim životima. Takve je Božje blizine puno više nego što smo čuli priča o njoj. Češće se događaju susreti koji otkupljuju nego što smo ih mi u stanju ispričati ili prepričati. Fra Zvonko nas svojim pričama vodi kroz ljudske živote i poučava kamo da gledamo i kako da slušamo kako bismo opazili susrete koji otkupljuju. Njih je više nego nam se čini i često su nam bliži nego što bismo mogli pomisliti. Čitajući fra Zvonkine priče moglo bi se dogoditi da i naše uši i naše oči postanu pozornije za čudesne, neponovljive i jedincate susrete koji otkupljuju.“

Knjiga se može nabaviti u župnom uredu u Tolisi.

FIA