Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Preminuo fra Slavko Topić, svećenik franjevac Bosne Srebrene
27.7.2019.Sarajevo

S ljudskom tugom u srcu, ali i u vjerničkoj radosti koja vjeruje da je smrt početak vječnoga života, javljamo svima da je danas 27. srpnja, u 13:30h u Kliničkom centru na Koševu u Sarajevu preminuo naš subrat fra Slavko Topić.

Fra Slavko Topić je rođen 24. ožujka 1940. godine u mjestu Bukovica, župa Podhum/Žitače, od oca Andrije i majke Kate r. Baticeli. Osnovnu školu pohađao je u Goranima, Seonicama, Konjicu i Jablanici (1948-1956), a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1956-1960).

Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1960. u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio 13. kolovoza 1966. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 11. listopada 1966. godine u Sarajevu po rukama nadbiskupa Marka Alaupovića. Franjevačku teologiju je završio u Sarajevu (1961-1967), a nakon toga pohađa u Zagrebu Institut za crkvenu glazbu (1968-1969). Božji dar i ljubav koju je imao za glazbu razvit će dalje te najprije u Rimu magistrirati na Pontificio Istituto di Musica Sacra (1969-1973), a onda doktorirati glazbu u njemačkom Kőlnu na temu etnomuzikologije (1978-1979).

Fra Slavko je oduševljeno živio svoje redovničko i svećeničko poslanje obnašajući brojne službe, a svoje glazbeno umijeće godinama prenosio brojnim genaracijama sjemeništaraca, novaka i bogoslova.

Najprije je početkom 1967. bio pastoralni pomoćnik u župi Špionica, a zatim iste godine i župni vikar u župi Bihać. Nakon toga je vršio službu župnog vikara u župi i samostanu Kreševo (1967-1968), a onda istu službu u župi Kiseljak (1980-1981). Obavljao je službu II. meštra bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1991-1992), kao i službu profesora glazbe u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Najprije u periodu (1974-1978), a zatim od 1981-1985. U isto vrijeme je bio i profesor glazbe na Franjevačkoj teologiji (1985-1992). U Visokom je ujedno bio i II. meštar novaka (1984-1985). Istu službu obnašao je i u Sarajevu (1985-1988).

Za vrijeme i neposredno nakon rata kada je naš Novicijat bio u samostanima Monopoli i Belmonte u Italiji fra Slavko je ondje vršio službu profesora (1992-1997) te samostanskog vikara (1995-1997). Vršio je nadalje službu samostanskog vikara u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu (2001-2003), a onda i službu gvardijana u samostanu Sv. Pavla na Nedžarićima (2003-2012).  Profesorsku službu obnašao je ponovno na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1997-2012) te u isto vrijeme predavo i glazbu u Gimnaziji u Visokom (1997-1998) i u Novicijatu u Livnu (1997-2003). U Gimnaziji u Visokom je vršio također službu zborovođe (2009-2012). U Papinskoj bazilici u Rimu je obnašao službu ispovjednika (2012-2013) te ujedno bio član brastva u samostanu lateranskih franjevaca. Zadnje godine svoga života proveo je u samostanu sv. Ante na Bistriku, najprije kao član samostanskog brastva (2013-2016), a zatim je obnašo i službu gvardijana (2016-2019).

Fra Slavko Topić je u Godini milosrđa bio imenovan misionarom milosrđa za Vrhbosansku nadbiskupiju, a vrijedno je spomenuti da je 11. listopada 2011. u Sarajevu primio križ Pro Ecclesia et Pontifice, najviše odlikovanje koje papa običava dati redovnicima.

O fra Slavku Topiću kao svećeniku, redovniku i čovjeku se može izreći toliko toga lijepoga, što može svima nama danas služiti kao uzor. Pored poznate činjenice da fra Slavko bio glazbenik i kako je glazba obilježila cijeli njegov valja izdvojiti samo nekoliko stvari.

Najprije fra Slavko je bio čovjek molitve. Oni koji su ga poznavali znali su da krunicu nije nikada ispuštao iz ruku. I kada je hodao, i kada je vozio, i kada je pjevao... ovo moćno oružje imao je uvijek sa sobom! Krunica je bila duhovna hrana koja mu je davala snagu za neumorni rad. A radio je mnogo. Nije to bio puki aktivizam nego predani rad na njivi Gospodnjoj.  

Uz ljubav prema molitvi, odnosno krunici, povezana je druga fra Slavkova ljubav: ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, konkretno prema Gospi Olovskoj. O Gospo Olovska bezgrešna blaga, Ti si nam utjeha, pomoć i snaga, riječi su fra Slavkove pjesme Gospi Olovskoj kojoj je tako često hodočastio i s ljubavlju je častio. Bio je vjerni nasljednik fra Luje Zloušića, poznatog bosanskog fratra koji je također izgarao od ljubavi preme Mariji i ovom drevnom svetištu.

Nadalje, fra Slavko je svim srcem obavlja službu ispovjednika. Uvijek je imao vremena za sakrament ispovijedi. Ispovijedao je i duhovno pratio mnoge. Kao istinski sin sv. Franje bratski se brinuo za sestre klarise na Brestovskom te im uvijek bio na raspolaganju za svetu ispovijed i duhovnu pomoć. Tu fra Slavkovu duhovnu brigu imale su također sestre drugih kongregacija u Sarajevu

Treba izdvojiti i fra Slavkov pokornički duh. U starom opservantskom duhu sv. Franje krotio je svoje tijelo postovima i žrtvama. Kao takav može biti uzor svima nama koji živimo u svijetu koji je zaboravio na duh molitve, posta i odricanja od nepotrebnih stvari u životu.

Jedna od fra Slavkovih vrlina je velika ljubav prema rodnoj grudi. Nikada nije zaboravljao mjesto odakle je potekao i trudio se sve do svoje smrti duhovno, ali i materijalno pomoći ratom poharanoj Bukovici. Fra Slavkovim zalaganjem i nepokolebljivom vjerom u bolje sutra, u suradnji s Kruhom sv. Ante i drugim dobrotvorima, obnovljene su mnoge kuće u njegovom rodnom selu. 

Na koncu se može spomenuti i to da je fra Slavko bio veliki zaljubljenik u Svetu zemlju. U Isusovoj domovini je bio nebrojeno puta vodeći grupe hodočasnika. Zadaću vodiča hodočasnika obavljao je zaista srcem i s ljubavlju o čemu rado svjedoče svi oni koji su imali milost biti s fra Slavkom biti u Svetoj zemlji. Svima njima odlazak na hodočašće sa fra Slavkom bilo je ujedno svojevrsno obavljanje duhovnih vježbi.    

Dragom bratu fra Slavku zahvaljujemo na konkretnom svjedočenju i navještaju vjere uzdajući se da će njegova dobra duša poći u naručje Gospodinovo, u raj te i nas od tamo zagovarati.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli!

Ispraćaj od fra Slavka sa svetom misom zadušnicom u crkvi sv. Ante na Bistriku bit će ponedjeljak 29. srpnja u 10 sati, a ukopni obred sa svetom misom bit će istoga dana u samostanskoj crkvi u Kreševu s početom u 14 sati. 

FIA