Najave

20.2.2022. Plehan

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Preminuo fra Stjepan Duvnjak, svećenik franjevac Bosne Srebrene
13.12.2021.Kraljeva Sutjeska

S nadom i vjerom u uskrsnuće mrtvih i život vječni franjevcima Bosne Srebrene, prijateljima i poznanicima javljamo tužnu vijest da je jutros 13. prosinca u Kantonalnoj bolnici u Zenici preminuo naš subrat fra Stjepan Duvnjak.

Fra Stjepan je rođen 30. studenog 1948. godine u mjestu Haljinići, župa Kraljeva Sutjeska, od oca Franje i majke Mare r. Komšo. Osnovnu školu završio je u Kraljevoj Sutjesci (1955.-1964), a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1964.-1968).

Franjevački habit obukao je u rodnoj Kraljevoj Sutjesci, gdje je pohađao i Novicijat te 10. siječnja 1971. godine položio jednostavne zavjete. Svečane zavjete položio je 7. prosinca 1975. godine u Sarajevu u ruke provincijala fra Stjepana Vrgoča. Red đakonata primio je 29. veljače 1976., a red prezbiterata 11. travnja 1976. godine u Sarajevu po rukama nadbiskupa mons. dr. Tomislava Jablanovića.

Studij teologije završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1971.-1976). Nakon svećeničkog ređenja dvije godine je proveo u službi župnoga vikara u Tolisi (1976.-1978.). Godine 1978. dolazi u samostan sv. Ante u Sarajevo odakle započinje svoj postdiplomski studij u Zagrebu. Godinu kasnije 1979. imenovan je za prvoga meštra bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i tu je službu obavljao do 1982. godine. Iduće 1983. godine uspješno je magistrirao te je iste godine uvršten u Profesorski zbor na Franjevačkoj teologiji, gdje je sve do 2018. predavao patristiku – nauk crkvenih otaca. Poslijediplomski studij je nastavio te je 1. lipnja 1990. godine doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Uz navedeno u našoj zajednici obavljao je i sljedeće dužnosti: II. meštar bogoslova na Franjevačkoj teologiji (1982.-1985); samostanski vikar u samostanu sv. Pavla na Nedžarićima (1985.-1991.); definitor Bosne Srebrene (1988.-1991.); gvardijan i župnik u Kraljevoj Sutjesci (1991.-2000.); župni vikar u Varešu (2000.-2003.). Od 2003. pa sve do svoje smrti obnašao je službu župnoga vikara u Kraljevoj Sutjesci te ujedno odlazio u Sarajevo vršeći svoju profesorsku službu na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

O fra Stjepanovom životu će govoriti na njegovom ispraćaju oni koji su ga bolje poznavali i s njime zajedno živjeli, ali valjalo bi već sada izdvojiti nekoliko stvari iz života ovoga čestitoga fratra. Ponajprije, darove koje mu je Bog dao fra Stjepan je razvio i stavio ih na raspolaganje svojoj redovničkoj zajednici i katoličkoj Crkvi. Službu odgojitelja koja mu je bila povjerena obavljao je savjesno i pravedno. Iz riječi fratara, kojima je kratko vrijeme bio odgojitelj, može se uvijek čuti s kolikim poštovanjem govore o fra Stjepanu. Ostao im je primjer pravednog i poštenog fratra koji se trudio svojim životom dati primjer fratarskoga ponašanja. Isto je bilo i s njegovom službom profesora. Želeći dobro svojim studentima od njih je očekivao rad i odgovornost, jer je i sam u učionicu dolazio dopro pripremljen. Svojom pojavom ulijevao je poštovanje. Bilo je neugodno pojaviti se pred njim u očekivanju da ćeš proći ispit samo onako – bez učenja.

Fra Stjepan je veoma volio svoj rodni kraj Kraljevu Sutjesku. Bio je gvardijan u najtežim godinama rata, kada je narod Kraljeve Sutjeske stradao i kada su mnogi zavedeni da ostave svoja vjekovna ognjišta i svoju sreću potraže daleko od Kraljeve Sutjeske. Trudio se svim silama ljudima razbijati pogrešno usađene slike o svojoj rodnoj grudi i potaknuti ih na povratak na svoje. Samo dobri Bog zna koliko ga je to koštalo ostavivši posljedice po njegovo zdravlje. Borio se fra Stjepan kao inteligentan i razborit čovjek, u svojoj ljubavi prema svojoj rodnoj grudi, i protiv svih onih koji su njegovu Kraljevu Sutjesku i grad Bobovac željeli lažno prikazivati i zloupotrebljavati u ideološke svrhe. Kao dobar poznavatelj povijesti svoga kraja i ljubitelj istine nije se nikada libio, u evanđeoskom duhu, zauzimati se protiv svih onih koju izvrću i skrnave bogatstvo i ljepotu srednjovjekovne katoličke Bosne. Svojim neumornim radom, radeći godinama kao kustos muzeja u samostanu Kraljeva Sutjeska, brojnim posjetiteljima je na jednostavan način tumačio povijest Kraljeve Sutjeske i njegove Bosne.

Imao je fra Stjepan i jednu veliku – najveću vrlinu, koju često znaju izgubiti veleučeni ljudi: imao je osjećaj za maloga i jednostavnoga čovjeka. Nije zaboravljao one na koje ne misle veliki i uvaženi ljudi. Poklanjao je pažnju onima koji su radili u vrtu, štali…Često je znao prepričavati svoje zgode s jednostavnim i neobrazovnima ljudima, ali je kao učen čovjek znao u tim razgovorima prepoznati čistu i nepatvorenu mudrost života i veliku vjeru. Neprocjenjiva je šteta, ukoliko to fra Stjepan nije uspio zapisati, što će s njegovom smrću otići jedna riznica sjećanja.

Dragi fra Stjepane neka ti je pokoj vječni. Hvala ti za sve dobrotu koju si pokazao prema svojoj zajednici i svome narodu! Neka te Gospodin, po zagovoru sv. Franje Asiškoga, primi u svoje vječno prebivalište.

Sprovod pokojnoga fra Stjepana bit će u srijedu 15. prosinca u 12 sati u samostanskoj crkvi u Kraljevoj Sutjesci. Najprije će biti slavljena sveta misa zadušnica, a zatim ukop na mjesnom  groblju.

 

FIA