Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Uskrsna čestitka fra Joze Marinčića, provincijala Bosne Srebrene
3.4.2021.Sarajevo

Poštovana braćo Bosne Srebrene, dragi vjernici i posjetitelji naše web-stranice!

I dalje se nalazimo u teškom vremenu pandemije koronavirusa koja je već nešto više od godinu dana paralizirala čitav svijet i utjecala na živote svih nas pojedinačno. Nedavno je objavljena studija koja pokazuje kako ova pandemija, osim ekonomskih, ostavlja i teške psihičke posljedice na stanovništvo, usporedive s velikom tragedijom Drugoga svjetskoga rata. Ljudi sve više traže i pomoć psihologa i psihijatara jer se osjećaju preplašeno, potišteno, jer ih pritišće neizvjesnost i strah od budućnosti. U takvim okolnostima smo i mi, draga braćo, pozvani da kroz ispovijedi i razgovore s našim vjernicima i župljanima, pokušamo barem malo ublažiti te strahove i ukazati ljudima da je Bog Gospodar naše povijesti i da strah i smrt nikad nemaju zadnju riječ. To se jako dobro vidjelo u životu i djelu našeg Gospodina Isusa Krista čije uskrsnuće slavimo ovih dana. Premda je prošao silne patnje, ponižavanja pa i samu smrt, Bog ga je na kraju uskrisio i pokazao da smrt nema zadnju riječ, nego život, ljubav, praštanje i solidarnost među ljudima.

Uskrs se, kao što svi znamo, slavi u proljetno vrijeme. Za to ima više razloga: izvanjski se sve budi i zove na novi život, izvanjski nam postaje očito da poslije zime mrtva priroda odjedanput oživljava i sve se pretvara u život. To je slika i poruka nama ljudima. Dok se druga priroda budi i “bez sebe”, dotle je za čovjeka nužno da on to prihvati slobodno. Čovjek je prvi put rođen “bez sebe”, ali sva druga rađanja događaju se “s njim”, svjesno i odgovorno. A svi mi imamo i težnju i potrebu nanovo se roditi, uskrisiti već sada kako bismo mogli definitivno uskrsnuti na koncu našeg vremena.

Sadašnji svijet i konkretnog čovjeka stalno smo kroz povijest “popravljali” i opet nismo s njim zadovoljni. Sv. Pavao će reći da cijeli svemir vapije za novim rođenjem. U čovjeku treba uskrsnuti novi čovjek, prijatelj, brat, čovjek mira, čovjek slika Božja... Sve ovo u nama drijema, sve je ovo u nama skriveno kao potencijal. Kako to oživjeti, kako sve to uskrsnuti? Upravo nam je to Isus pokazao svojim životom i događajem svojeg uskrsnuća. Isusa Bog i Božja ljubav uskrisuju.

Svako uskrsnuće ovjekovječuje, pobožanstvenjuje. Zato nema uskrsnuća bez Boga i njegove ljubavi. Slavljenjem Isusova uskrsnuća mi ispovijedamo vjeru i u ljudsko uskrsnuće. Vjerujemo u uskrsnuće svakog čovjeka koji vjeruje i koji se predaje u Ljubavi. Isus je obećao svojim učenicima da će biti tamo gdje je dvoje ili troje skupljeno u Njegovo ime, tj. tamo gdje su god dvojica ili trojica okupljena u ime ljubavi i dobrote, tamo je Bog. On je uskrsnuo i on je trajno s nama. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog. Kao što se događa s gusjenicom koja se preobražava u leptira, tako se događa s ljudskim životom. Uskrsnućem se preobražavamo u “Božjeg leptira” kojemu je i uskrs i život potpuno različit od života gusjenice. Inkubacija u kojoj se događa ta preobrazba jest Božanska ljubav. Samo Bog uskrisuje jer je apsolutna Ljubav. Naša je ljubav nejaka za uskrsnuće, ali je jaka da nas približi i ugradi u Isusovu ljubav.

STOGA VAM SVIMA, DRAGA BRAĆO I SESTRE, ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SA ŽELJOM DA SE ŠTO VIŠE PRIBLIŽIMO TOJ ISUSOVOJ LJUBAVI!

fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene