Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

  • Puni ekran (Fullscreen)
  • Široki ekran (Widescreen)
  • Uski ekran (Narrow screen)
  • Veća slova
  • Standardna veličina slova
  • Standardna veličina slova


Teologija u Samoboru

E-mail Ispis PDF

(1992.-1997.) 1

U povijesti sedamstoljetnog djelovanja bosanskih franjevaca, odnosno provincije Bosne Srebrene, važno mjesto imale su školske institucije. Njima se tijekom povijesti uvijek posvećivala velika pozornost. O kvaliteti školstva znatno je ovisila i kvaliteta cjelokupne djelatnosti franjevaca u okviru njihova poslanja – navjestiteljske misije u narodu. Školstvo koje je omogućavalo dobru izobrazbu franjevačkim kandidatima bilo je jamstvo uspješnijeg djelovanja cijele zajednice.

Stupanj fukcionalne organiziranosti školstva ovisio je dakako o brojnim vanjskim okolnostima, prije svega o gospodarskim i političkim, koje su nerijetko bitno utjecale ne samo na razinu organiziranosti, nego katkad uopće na mogućnost ikakvog funkcioniranja školskih ustanova. Franjevačka provincija Bosna Srebrena tijekom svoje povijesti imala je vrijeme procvata svoga školstva, ali i vrijeme vrlo nepovoljnih okolnosti, uglavnom političke prirode, kada na svome području nije bila u stanju organizirati školovanje vlastitih kandidata, pa ih je morala slati na inozemna učilišta. Osamnaesto stoljeće je razdoblje ubrzanog razvitka franjevačkog srednjeg i visokog školstva. Osnovan je niz filozofskih i teoloških škola na prostoru Bosne Srebrene – koja se tada prostirala od jadranske obale na jugu pa do Budima na sjeveru. Od druge polovice 18. stoljeća Bosna Srebrena je ostala bez svojih škola, jer su se područja gdje su škole bile smještene (Ugarska, Slavonija, Dalmacija) odijelila u posebne provincije, a Bosna Srebrena je svedena u granice turske Bosne. Tako su bosanski franjevci od šezdesetih godina 18. i tijekom cijelog 19. stoljeća svoje kandidate morali slati na razna učilišta izvan vlastite provincije.

Početkom 20. stoljeća studij je objedinjen i smješten u Sarajevu u zgradi na Bistriku. Tu je ostao cijelo vrijeme, pa i u teškim vremenima Prvog i Drugog svjetskog rata. Škola nije prestajala raditi ni onda kada je komunistička vlast 1947. godine oduzela zgradu Teologije, koju su franjevci izgradili 1942. u sarajevskoj četvrti Kovačići. Novoizgrađenu zgradu franjevci su koristili samo pet godina. U nju su nakon 1947. godine smještena dva državna fakulteta Poljoprivredni i Šumarski. Franjevačka teologija je bila ponovno prisiljena raditi u skučenim prostorijama na Bistriku. Dva desetljeća nakon oduzimanja zgrade na Kovačićima, franjevci su 1968. uspjeli podignuti novu u sarajevskom naselju Nedžarici. U toj zgradi Teologija je djelovala sve do upada srpske vojske 8. lipnja 1992. godine.

Tada više nije bilo uvjeta za rad u Sarajevu. Franjevci su te godine smještaj za Teologiju morali potražiti drugdje. Našli su ga u Samoboru, gradu koji je upravo te 1992. slavio 750. obljetnicu svoga proglašenja slobodnim kraljevskim gradom. Smještaj u Samoboru, u zgradi ranije gimnazije, bosanski franjevci zahvaljuju ponajprije Hrvatskoj franjevačkoj provinciji Sv. Ćirila i Metoda, kao i dužnosnicima hrvatske Vlade – dr. Mati Granicu i Gojku Sušku – koji su se pobrinuli da se pravodobno nađe drugi smještaj za prognanike, koji su se tada nalazili u ovoj zgradi.

8. listopada 1992. konačno smo se okupili u Samoboru, pa je slijedećih gotovo pet godina povijest naše Teologije vezana za ovaj grad. Grad koji nam je pružio boravište zaslužuje da ga ne zaboravimo. I nećemo ga zaboraviti! No, s druge strane, s obzirom na karakter naše djelatnosti, mi smo svojim radom u mozaik duhovnosti i kulture ovoga grada ugradili i dio svojih kulturnih i duhovnih aktivnosti, o čemu će vrijednosni sud donijeti drugi u bližoj ili daljnjoj budućnosti.

Djelovanje Franjevačke teologije u Samoboru kroz gotovo deset semestara odvijalo se na razini školskoga rada, izdavačke djelatnosti, te drugih oblika aktivnosti kao što je organiziranje znanstvenih skupova i sl.

Što se tiče školskoga rada, odnosno organizacije nastave, treba reci da nije bilo jednostavno niti lako započeti. Prije svega ostali smo bez bogate knjižnice, koja predstavlja važnu osnovu za temeljit studijski rad, a nedostajala su i neka druga nastavna pomagala. No, ta su pitanja postupno rješavana u hodu. Počeli smo stvarati knjižnicu. Odmah prve godine rada dobili smo na dar vrijedne edicije od nekoliko hrvatskih izdavača, te kulturnih institucija i pojedinaca: "Školska knjiga", "Naprijed", Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Arhiv Hrvatske, Leksikografski zavod, Školske novine, Teološki fakultet (Ljubljana). Osobito velik doprinos u obnovi naše knjižnice dao je znatan broj ustanova i pojedinaca iz inozemstva, ponajviše iz Njemačke i Austrije, među kojima je i Andreas Berlakovich, austrijski veleposlanik u RH. Tako je knjižni fond naše knjižnice u obnovi kroz ovo vrijeme izrastao na dvanaest do trinaest tisuća knjiga.

Kroz cijelo ovo sarnoborsko razdoblje rada naše Teologije studij je pohađalo u prosjeku između 70 i 75 studenata, isključivo kandidata franjevačke provincije Bosne Srebrene, a kroz to vrijeme predavalo je u prosjeku svake godine 15-17 profesora. Rezultati rada studenata kroz navedeni period su relativno zadovoljavajući (prosjek zadnjih 8 semestara je: 7.62). Kroz isto vrijeme studij Teologije završilo je 20 studenata, koji su potom uglavnom preuzeli pastoralne službe na župama u Bosni.

Osim školske djelatnosti, koja je glavna zadaća naše ustanove, vidno mjesto ima također i izdavanje periodičnih i drugih publikacija – dakle izdavačka djelatnost. To je višestoljetna tradicija bosanskih franjevaca. Oni su bili prvi koji su na tlu BiH izdali neku knjigu na narodnom - hrvatskom – jeziku. Vrijeme je to fra Matije Divkovića, fra Ivana Bandulavića, fra Stjepana Margitića, fra Filipa Lastrića i drugih franjevačkih pisaca 17. i 18. stoljeća. Franjevci su također prvi u povijesti bosanskohercegovačke periodike pokrenuli jedan časopis. Bilo je to 1850. kada je fra Ivan Franjo Jukić počeo izdavati Bosanskog prijatelja. Kroz zadnjih 150 godina, od vremena Jukićeva Bosanskog prijatelja, franjevci su izdavali brojne naslove časopisa, kako stručnih tako i onih pučkoga sadržaja. Godine 1945. obustavljeno je iz političkih razloga izlaženje svih vjerskih periodičnih publikacija. No, već pet godina kasnije franjevci su uspjeli pokrenuti stručnu teološku reviju Dobri pastir, te istoimeni pučki kalendar, koji je do prve polovice šezdesetih godina, uz beogradsku Blagovest, bio jedina katolicka publikacija za puk na tlu bivše države.

Do početka ovoga rata na našoj ustanovi su izlazili časopisi Jukić i Bilten Teologije, a u okviru Provincije stručna teološka revija Nova et vetera te list za šire čitateljstvo Svjetlo rijeci. Nakon našega dolaska u Samobor, nastavili smo s onim što smo do tada izdavali (Jukić i Bilten) a prije tri godine (1993.) pokrenuli i novi časopis, komu smo dali latinski naziv Bosna franciscana, tj. Franjevačka Bosna. U časopisu se objavljuju radovi iz područja filozofije, teologije, duhovnosti, crkvene i nacionalne povijesti, te teme iz kulture. Tako je za naše djelovanje u Samoboru vezano i pokretanje jedne nove periodične publikacije.

Na posebnu vrst naše aktivnosti uputila su nas ratna događanja u Hrvatskoj i napose u Bosni i Hercegovini. Srpska je agresija uzrokovala stradanja i progon našega naroda. Mnoštvo je naših ljudi prognano. A onda je došla još jedna nesreća: ratni sukob između Bošnjaka-Muslimana i Hrvata. Našem je narodu zaprijetio još jedan progon, ali i sve prisutnija glad. To je potaknulo našu ustanovu da organizira znanstveni skup: Rat u BiH – uzroci, posljedice, perspektive. Skup je održan u mjesecu travnju 1993. u prostorijama Tribine grada Zagreba i trajao je dva dana. Na skupu se okupilo 35 znanstvenika iz hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda, koji su o uzrocima rata u BiH govorili s povijesnog, politološkog, etičkog, moralnog, teološkog i filozofskog stajališta. Radovi sa skupa objavljeni su u posebnom Zborniku.

U svezi s ratnim doganjima u BiH profesori naše Teologije sudjelovali su u humanitarnim akcijama, a svoja viđenja prilika u BiH i apele za obustavu rata iznosili su u emisijama na radiju i televiziji, zatim u tisku, te na prigodnim tribinama u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Slavonskom Brodu, Čakovcu, te u inozemstvu: u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Na svoj način su se angažirali i studenti svojim glazbenim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu, a izdali su i dvije glazbene kasete.

Teologija je organizirala još jedan znanstveni skup, ovaj put u Samoboru koncem listopada 1996. godine. Skup je bio posvećen stotoj obljetnici rođenja dugogodišnjeg profesora filozofije na našoj Teologiji dr. fra Bonifaca Badrova. Radovi su objavljeni.

Osim toga profesori Teologije sudjelovali su i na znanstvenim skupovima održanim u Mohaču, Splitu i Jajcu, ili za okruglim stolovima u Hrvatskoj i inozemstvu, a kao nastavnici i na nekim drugim učilištima u Hrvatskoj.

Na koncu da rezimiramo: Teologija je kroz nepunih pet godina djelovanja u Samoboru, osim izvođenja nastave, tj. redovitog školskog rada, organizirala dva znanstvena skupa, izdala šest svezaka časopisa Bosna franciscana, dva sveska časopisa Jukić, devet svezaka Biltena, te dva zbornika radova. Profesori naše Teologije su također autori više knjiga i članaka objavljenih kod drugih izdavača i u drugim periodičnim publikacijama.

To je u najkraćim crtama bilanca našega djelovanja u Samoboru. O značenju našega rada svoj će sud izreci povijest, a mi, ne smatrajući svoje sveukupne aktivnosti niti nečim posebnim niti izuzetnim, možemo samo konstatirati: Činili smo ono što smo bili dužni činiti!

Marko Karamatić


1. Ovaj prilog pročitan je na prigodnoj akademiji održanoj u Samoboru 15. ožujka 1997. u povodu povratka Teologije u Sarajevo.

Trenutno se nalazite na: Odgoj i obrazovanje Franjevačka teologija