Bosna Srebrena

Fra Matija Divković označio je nastanak bosanskohercegovačke književnosti na pučkom jeziku, a Ivan fra Franjo Jukić začetnik je periodične publicističke djelatnosti

Od dolaska u Bosnu do danas, prioritetni posao franjevaca bio je i ostao vjersko poučavanje, odgajanje i rast u vjeri katoličkog puka. Za posredovanje znanja i kulture, širenje vjere i prosvjete među bosanskohercegovačkim pukom franjevci su se služili pisanjem i tiskanjem knjiga vjersko-poučnog sadržaja i izdavanjem periodičnih publikacija: časopisa, novina i raznih listova. činjenica je da su se upravo tim djelatnostima prvi u BiH počeli baviti franjevci. Fra Matija Divković označio je nastanak bosanskohercegovačke književnosti na pučkom jeziku, a Ivan fra Franjo Jukić začetnik je periodične publicističke djelatnosti.

Publicistička djelatnost Jukića i njegovih sljedbenika

Jukić je budno pratio kulturna zbivanja u susjednim zemljama i pokušavao presaditi na bosanskohercegovačko tlo sve ono što je tada bilo moguće. Znao je da su književna društva stupovi na kojima počiva prosvjeta. Stoga je, ponajprije, pokušao u BiH osnovati književno društvo pod nazivom Kolo bosansko . Već 1840. godine imao je jasnu viziju kakvo to društvo treba izgledati i tko u njega treba stupiti. Svjestan je, kako sam kaže, da mi četverostoljetnim jarmom nesnosnog tuđeg vladanja ugnjeteni, ne možemo u ovoj struci ostalu slavensku braću nasljedovati, koliko bismo htjeli; ipak … nećemo propustiti našega truda . Tješi se riječju sv. Augustina: Ne usuđujemo se ne zato što je teško, nego je teško zato što se ne usuđujemo . Prema Jukićevoj zamisli, društvo je trebalo izdavati časopis pod naslovom Bosanska pčela. U njemu bi se tiskale narodne pjesme, pripovijetke, poslovice, zagonetke i drugi književni prilozi kao i prilozi političkog, društvenog i znanstvenog sadržaja. Zainteresirani franjevci, uviđajući objektivne poteškoće, nisu olako prihvaćali Jukićeve sugestije. On i dalje insistira te 1848. po treći put šalje poziv u Kolo bosansko . U njemu ističe kako je ovo doba znanosti i prosvjete, knjiga i časopisa. Za primjer navodi Bugare koji žive u sličnim okolnostima, ali su glede publicistike daleko napredniji.

Kad je Jukić, nakon deset godina upornog traženja i truda za osnivanje književnog društva, napokon uvidio da to ipak neće ići, odlučio se na izdavanje časopisa, neovisno od književnog društva. Godine 1850. imao je prikupljenu građu koju je provincijal fra Marijan Šunjić pregledao i odobrio za tisak. Časopis je izdan pod nazivom Bosanski prijatelj. Izdavanje časopisa bio je za BiH veliki kulturni događaj, ravan izdavanju Danice ilirske 1836. u Hrvatskoj. Časopisom Bosanski prijatelj započinje povijest bosanskohercegovačke periodike. Jukić se nadao, pa stoga i najavio, da će Bosanski prijatelj izlaziti više puta godišnje. Prema njegovoj koncepciji, časopis je pružao čitateljima osnovna znanja iz povijesti BiH, zemljopisa, etnografije, narodnog stvaralaštva i kulturne djelatnosti nekih istaknutih ličnosti. Časopis je, također, donosio informacije o najvažnijim društvenim zbivanjima u Bosni. Trebao je zastupati i razne grane književnosti i biti, na neki način, enciklopedijom potrebnoga i korisnoga znanja i zabave. Iako je drugi svezak Bosanskog prijatelja posvetio Omer-paši Latasu, ovaj ga je prividni prijatelj protjerao i poslao u zatočeništvo u Carigrad. Jukić se nikada više neće povratiti u Bosnu. Lutat će od Dubrovnika, Rima, Đakova do Beča, gdje će poslije operacije umrijeti i biti pokopan u nepoznati grob 1857. Lutajući u izgnanstvu zadnjih pet godina svoga života pripremio je treći broj Bosanskog prijatelja koji je tiskan 1861. godine.

Četvrti broj Bosanskog prijatelja priredio je i tiskao fra Antun Knežević 1870. Knežević slijedi Jukićevu koncepciju, ali je po sadržaju znatno siromašniji. Budući da je Knežević bio angažiran u pripremanju velikog ustanka protiv osmanske vlasti, on neće imati snage ni vremena skupljati građu za peti svezak pa će četvrti svezak ostati i posljednji. Uz to Knežević zbog svojih separatističkih nacionalnih težnja - bosanstva - nije mogao kao Jukić računati na pomoć braće s onu stranu Save i Dinare, što je opet bilo uzrok da je s IV. sveskom «Bosanski prijatelj» prestao bitisati , kazat će fra Julijan Jelenić.

Bosanski franjevac Josip Dobroslav Božić pokušao je proslijediti s Jukićevim Bosanskim prijateljem pa je pokrenuo časopis pod nazivom Novi prijatelj Bosne. Od 1888. do 1896. objelodanio je četiri broja. Uređivao ga je sa skupinom suradnika izrazitog hrvatskog nacionalnog opredjeljenja. Časopis je ispunjen dobrim dijelom povijesnim i etnografskim sadržajima, ali, također, i opisom tadašnjih političkih i kulturnih prilika u Bosni pod austrougarskom vladavinom. Dok je Jukićev časopis bio okrenut Bošnjacima i svim Slavenima, Novi prijatelj Bosne ističe hrvatstvo bosanskohercegovačkih katolika i njihovu povezanost s Hrvatima u drugim krajevima.

Pokušaji pri koncu osmanske vladavine

U vrijeme osmanske vladavine u BiH franjevci su, osim Bosanskog prijatelja , izdavali još tri periodične publikacije. Fra Franjo Momčinović, kapelan u Ponijevu kod Novog Šehera, počeo je 1864. izdavati i uređivati satirično-polemični list Bismilah (Uime Božje). Zbog bojazni od osmanske vlasti slao ga je samo pouzdanim prijateljima. Redovnička mladež bosanska u Đakovu, po nagovoru fra Antuna Kneževića, izdala je 1870. Bošnjak oliti koledar za Bosnu za 1871 . Bilo je u planu da izlazi svake godine, ali, zbog teških okolnosti i Kneževićeve spriječenosti da i sam sudjeluje, pojavio se još samo za godinu 1875. Bosanski bogoslovi u Đakovu povremeno su izdavali rukopisnom latinicom od 1873. do 1876. satirički đački list Stršljen; kasnije je izlazio pod nazivom Obad

Kada je skršena moć bosanskih baša, počelo se raditi i na otvaranju književnog društva. Činit će to najkompetentniji vjerski službenici, tj. uprava provincije i biskup Vujičić. Uime biskupa Vujičića, fra Grgo Martić je 1868. razaslao po svoj Bosni poziv u Književno društvo redovnika sv. Franje u državi bosanskoj . Budući da je iste godine u Zagrebu osnovano slično društvo pod imenom Društvo sv. Jeronima, biskup Vujičić se nije želio nadmetati s tim društvom, a znao je da to i ne može. Stoga je odustao od svoje namisli, a Društvo sv. Jeronima preporučio i ovlastio župne urede da se pretplate na sva njegova izdanja i plaćaju ih crkvenom milostinjom.

Vrijeme austrougarske vladavine

Za austrougarske vladavine franjevci će u BiH izdavati nekoliko publikacija. Izdavač je Provincija ili njezine odgojno-obrazovne ustanove. Provincijal potvrđuje urednike i ekonomski pomaže tiskanje. To će omogućiti češće i urednije izlaženje. U publikacijama surađuju i franjevci drugih provincija, redovnici drugih redova, svjetovni svećenici i laici. Osim teološko-filozofskih tema, pišu se članci iz svjetovne i crkvene povijesti. Posebno omiljene teme su o franjevačkoj prošlosti u Bosni.

Godine 1887. započeli su bosanski franjevci tiskati poučno-religiozni list Glasnik bosansko-hercegovačkih franjevaca . List je izlazio mjesečno sve do 1941. uz pauzu od 1920. do 1926. Želja mu je bila istaknuti franjevačko zajedništvo na slavenskom jugu i potaći na savršenije franjevačko življenje. Uvijek je zadržao koncepciju koju je prvi urednik fra Jeronim Vladić izrekao riječima da će zastupati franjevačke interese, oglašavati njihova znamenita djela, promicati redovničku savršenost, uspostavljati duševnu svezu i sve voditi do uzvišenih ciljeva njihove blagotvorne zadaće . List je nekoliko puta mijenjao naslov i izdavača. Nazivi su: Glasnik bosansko-hercegovačkih franjevaca (1887); Glasnik jugoslavenskih franjevaca (1888-1894); Franjevački glasnik (1895-1901); Serafski perivoj (1902-1913); Naša misao (1914-1919) i Franjevački vjesnik (1927-3/1941). Imao je oko 1.000 suradnika iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

I pored redovnog izlaženja Franjevačkog glasnika osjetila se potreba za jednim pučkim listom. Stoga je starješinstvo Bosne Srebrene pokrenulo izdavanje vjerskog mjesečnika za hrvatski katolički puk pod nazivom Glasnik sv. Ante Padovanskog (1906-1945). Namijenjen je široj javnosti i bio je zaista najčitaniji franjevački pučki list. Izlazio je do konca Drugog svjetskog rata.

Kada je Franjevački glasnik 1941. prestao izlaziti, pokazalo se neodgodivim izdavanje internog provincijskog glasila. Godine 1942. Provincijalat je pokrenuo službeno-informativno glasilo pod nazivom Bosna Srebrena. Donosit će odredbe, naloge, zapovijedi, odluke, okružnice i druge službene akte generalnih i provincijskih kapitula i definitorijalnih sastanaka kao i odredbe crkvenih vlasti. Objavljivat će članke i rasprave moralnog, pravnog, liturgijsko-pastoralnog i duhovnog sadržaja. Bosna Srebrena je izlazila mjesečno do 1954. Ponovno se pojavljuje 1962. i izlazi sve do danas. Njezin sadržaj i oblik povremeno se obogaćivao.

Godine 1943-1944. Provincija je u Sarajevu počela izdavati informativno-religiozni list Glasnik bl. Nikole Tavelića. Urednik ovog dvomjesečnika fra Eduard Žilić naglasio je svrhu lista: da upoznava hrvatski katolički narod sa životom i radom toga najizabranijeg izdanka naše krvi... U njemu će naći mjesta za upoznavanje i jače osvjetljavanje svih poznatih i nepoznatih lica, svih pojavljenih i postojećih zvijezda, koje krase nebo «Svete Hrvatske».

Savez omladine sv. Ante u Sarajevu, koju je vodio fra Eduard Žilić, pokrenuo je 1937. katolički omladinski mjesečnik Glas omladine svetog Ante (OSA). Mjesečnik je izlazio od 1937. do 1941.

Zbor bosanskih franjevačkih bogoslova Jukić izdavao je rukopisnom latinicom književno-poučni list Polet (1899-1909), zatim literarno-poučni list Luč (1910-1912). Jukić je, također, izdavao, neko vrijeme sam (1926-1932) a zatim u suradnji s upravom Glasnika sv. Ante (1932-1954), dobro poznati Kalendar sv. Ante. Namijenjen je prvenstveno katoličkim vjernicima, ali je bio zanimljivo štivo i za druge čitatelje. Donosio je pjesme, literarne sastave, priloge iz domaće povijesti i kulture, komemorativne članke i reprodukcije umjetničkih slika. Godine 1971. Jukić je pokrenuo teološko-filozofsko-povijesni zbornik Jukić koji jednom godišnje izlazi sve do danas.

I đaci Franjevačke klasične gimnazije u Visokom izdavali su rukopisnom latinicom i šapirografom desetak različito naslovljenih periodičnih publikacija: poučno-zabavni list Narodno blago, đački šaljivi list č ešagija , književno-poučni đački list Polet , list za pouku i zabavu Cvijet te napokon list koji izdaju i danas Novi cvijet . Pojedini razredi izdavali su svoj list: Zvijezda , Tercijansko kolo , Sekstan, Naš glas. U poratnim godinama, sve do 1963, sjemeništarci su izdavali zidne novine, u kojima su surađivali svojim literarnim i drugim sastavima.

Poslije Drugog svjetskog rata

Neko vrijeme, poslije Drugog svjetskog rata, u Provinciji je izlazilo samo službeno informativno provincijsko glasilo Bosna Srebrena. Kad je osnovano Udruženje katoličkih svećenika Dobri Pastir 1950, počela je izlaziti revija i vlastito glasilo pod nazivom Dobri Pastir. U uvodu je najavljeno da će u njemu pisati sve za vjeru i za domovinu . Prva godišta Dobrog Pastira ispunjena su staleškim problemima i organizacijskim vijestima, ali će ubrzo postati pod vodstvom franjevaca revija za filozofsko-teološke i srodne discipline. Otada će biti ispunjena člancima s područja biblike, moralke, dogmatike, liturgike, ascetike, pastoralne teologije, crkvenog prava, sociologije, filozofije, domaće narodne i crkvene povijesti. Od 1977. revija mijenja naziv u Nova et vetera .

Od godine 1951. do 1992. bosanski franjevci izdaju Kalendar Dobri Pastir s vrlo popularnim i poučnim štivom za puk. Počeo je izlaziti u vrijeme strogog komunističkog protuvjerskog režima, kada je bilo zabranjeno katehiziranje, ne samo po školama nego i crkvenim prostorima, i kada je praktično bilo nemoguće od državnih vlasti dobiti dozvolu za izdavanje periodičnog vjerskog tiska i knjiga. Zahvaljujući Udruženju katoličkih svećenika bilo je omogućeno izdavanje revije i kalendara Dobri Pastir. Bile su to, uz Blagovest koja je izlazila u Beogradu, jedine tiskane katoličke publikacije u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Kalendar Dobri Pastir koncipiran je tako da može svećenicima poslužiti za pripremanje propovijedi, a puku dati sažetak kršćanskih istina i uputa za praktični vjerski život.

Izdavačka kuća pri Udruženju, pod imenom Pastoralna biblioteka , izdala je niz značajnih knjiga i molitvenika. Bile su to, također, značajne edicije za izgradnju katoličke vjere u puku. Godine 1984. Pastoralna biblioteka mijenja ime u TEBIS = Teološka biblioteka Sarajevo. TEBIS j e još više pojačao izdavanje vjerskog tiska.

Godine 1983. bosanski franjevci su počeli izdavati vrlo značajan mjesečni vjerski list Svjetlo riječi . List će posebnu pozornost posvećivati prošlosti i sadašnjosti hrvatskog puka u BiH i njegovoj povezanosti s Katoličkom crkvom. Redovno će donositi komentar iz crkvene i društvene stvarnosti, pastoralno liturgijsko štivo, reportažu o nekom mjestu ili župi, prilog o našoj narodnoj ili crkvenoj prošlosti, aktualne vijesti iz Crkve i svijeta i slično. Vremenom će taj list dobivati nove sadržaje i novu opremu. Danas je to, svakako, značajan vjerski list na hrvatskom jezičnom području. Svjetlo riječi od 1993. do danas izdaje vrlo popularan pučki godišnjak Kalendar sv. Ante s vjersko-poučnim i zabavnim štivom. U izdanju Svjetla riječi tiska se molitvenik Biserje sv. Ante i čitav niz vrijednih knjiga s raznih područja znanosti.

Franjevačka teologija u Sarajevu od 1970. do danas izdaje Bilten franjevačke teologije . Godine 1993. Teologija je pokrenula izdavanje časopisa Bosna franciscana . Izlazi dva puta godišnje s vrijednim člancima s područja filozofsko-teoloških i povijesnih znanosti. Pišu ih profesori Teologije i drugi poznati i priznati znanstvenici.

Župni listovi

Župa Svih Svetih u Livnu u vremenu od 1973. do 1979. povremeno je ciklostilom izdavala list Vjesnik župe Svih Svetih. Bio je to informativni list isključivo namijenjen župljanima. Sličnih pokušaja bilo je i po drugim župama, ali nisu bili duga vijeka. U novije vrijeme neke župe u Bosni, koje vode franjevci, tiskaju ilustrirane župne listove.

Župni ured sv. Juraja u Vitezu pokrenuo je za Božić 2000. izdavanje periodičnog glasila pod nazivom Zdenac. Prva tri broja nosila su naziv Župni list . Uređuju ga franjevci koji pastoriziraju župu zajedno s nekim članovima Frame. Rubrike su: naša svakodnevica, vijesti iz župe, prakticiranje vjere, naša starina, predstavljamo, razgovori i fotovijesti.

Župni ured u Kotor Varošu od 1.12.1999. izdaje mjesečnik pod nazivom Glas mladih. Informira o aktualnim događajima u župi, posebno donosi intervjue s povratnicima, objavljuje literarne radove mladih i drugih župljana, piše o ekologiji i zanimljivostima.

Za Uskrs 2001. pojavljuje se Glasnik Frame – List franjevačke mladeži župe Tolisa s glavnim urednikom fra Josom Oršolićem. Na dvadesetak stranica izlazi za Uskrs, Duhove, Veliku Gospu, Sv. Franju i Božić. U listu se piše o povijesti župe i sadašnjim zbivanjima u njoj te o aktivnostima Frame.

U svibnju 2001. župni ured u Jajcu pokrenuo je mjesečnik Župni vjesnik. Donosi informacije o gradnji crkve i samostana i obavijesti o aktualnim zbivanjima u župi. Izlazi redovno na osam stranica u crno-bijeloj boji na masnom papiru.

U župi Ovčarevo na kvalitetnom masnom papiru izlazi župni list Vrilo . Podijeljen je na rubrike: povijest, kultura, religija, aktualnosti i zanimljivosti.

Anđelko Barun